Voda – izvor života i zdravlja

Voda je medij koji je prisutan u svim područjima naših života. Element vode je bitan jer čini čak 70% ljudskog tijela i jer vodene površine prekrivaju više od 70% Zemljine površine. Voda nam donosi hranu i kisik u stanice, odstranjuje štetne tvari, pročišćava bubrege, hladi tijelo, ali nas istovremeno štiti i od hladnoće. Sastavni je dio naše krvi, znoja, suza i sline. Element vode je fleksibilan – prilagođava se i poprima oblik gdje god da ga stavimo.

U mnogim svetim spisima istaknuto je da su nomadi gledali izvore vode kao mjesta radosti, ushićenja i molitve. U njihovoj blizini održavali su se važni susreti koji su se često nazivali „Božjom providnošću“. Općenito su izvori i rijeke bili odlučujući za gradnju nastambi, jer bez vode nema života. Voda je stoga postala i bitnim čimbenikom socijalizacije. Održivi oblici turizma mogu, stoga, na kreativan način uključiti i fenomen vode, ne samo kroz outdoor aktivnosti (veslanje, kajakarenje, plivanje) i ribički oblik turizma, već i kroz spoj s mitologijom.

Voda, a posebno izvori, potoci, rijeke i jezera, prisutni su u mnogim mitologijama i skrivaju cijeli jedan tajanstveni i bajkoviti svijet mitskih bića. Tako i u našoj staroslavenskoj mitologiji i narodnim predajama imamo zabilježene mnoge priče koje se prenose s koljena na koljeno. Narodna predaja spominje razne vrste vodenih vila, vodenog čovjeka ili vodenjaka, kao i morske ljude. Vodene vile u našem se narodu dijele na vile izvorkinje, jezerkinje i povodkinje. One stanuju u rijekama, jezerima, studencima i bunarima, iz kojih rado izlaze. Interesantna poveznica s mitskim i bajkovitim koju nalazimo u našim ruralnim krajevima uz potoke, rijeke i jezera je i priča o Rusalkama, koja vuče svoj korijen također još iz paganskih vremena i upisana je trajno u našu kolektivnu maštu. Rusalke su simbol plodnosti i slične su keltskim i grčkim nimfama, one su duhovne snage koje su trebale osigurati životnu vlagu poljima i šumama svako proljeće kada bi izlazile na obalu i plesale na mjesečini.

Voda posjeduje snažnu moć iscjeljenja i danas je sve prisutnija u wellnessu, healthnessu i anti-stresnim terapijama, i to ne samo kao termalna ili mineralna voda. Bavarski svećenik i naturopatski liječnik Sebastian Kneipp (1821. – 1897.) radeći na osobnom zdravlju razvio je učinkovitu metodu toplo-hladnih kupki. Naime, Kneipp je obolio od tuberkuloze te je, tražeći lijek, otkrio ljekovitost hladne vode. Mjesec dana se, prema uputama iz starih spisa, svakodnevno kupao u hladnom Dunavu i to zimi. Nakon provedene kure njegov je organizam ojačao i tuberkuloza se povukla, te je nastavio proučavati utjecaj hidroterapije i toplo-hladnih kupki na zdravlje i liječenje bolesti. Dodatni iscjeljujući efekt je kada se u vodu u terapijske svrhe doda ljekovito bilje.

Voda nam svakako šalje simboličan poziv da se u našim životima i razmišljanjima vratimo „Majci Zemlji“, da se pomaknemo od egoističnog, „krutog“ načina razmišljanja prema ekološki osviještenom, „mekšem“ i održivijem postupanju prema prirodi, ali i prema bližnjima, susjedima te široj zajednici.

Divna je poruka koju nam je ostavio slavni pjesnik Dobriša Cesarić:

Teče i teče, teče jedan slap;

Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,

I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,

I moja kaplja pomaže ga tkati.

 

Autorica teksta: Doc.dr.sc Romana Lekić, prof.stručnih studija u trajnom zvanju, članica Znanstvenog vijeća za turizam i prostor pri HAZU

Naslovna fotografija: Gornje Švičko jezero, svibanj 2025. Izvor: HGK ŽK Otočac

Sadržaj je nastao u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom – Županijskom komorom Otočac.