VIDEO Lička kavica s Dragutinom Perkovićem: Zbirka narodnog blaga danas ima 1.471 predmet

U prvoj epizodi novog podcasta Lička kavica, gostovao je rođeni Brinjak i predsjednik Zavičajnog kluba Brinje, profesor Dragutin Perković.

Lička kavica donosi zanimljive razgovore s pojedincima ili skupinama koji rade na dobrobit Like i ličkog kraja, a sve to uz dozu humora i bogatstvo ličkog govora. Podcast nastaje u produkciji Lika Cluba u suradnji s RTL-om, a voditeljica je Branka Pavlović.

Prvi gost Ličke kavice je bio je profesor Dragutin Perković, koji se prisjetio svog djetinjstva u Brinju i govorio o brojnim uspješnim i značajnim projektima koje je Zavičajno društvo ostvarilo.

“Rođen sam davne 1948. godine, u jednom zaseoku kraj Brinja“, prisjetio se gospodin Perković. Osnovnu školu je pohađao u Brinju, a do nje je svaki dan pješačio tri kilometra.

„I tako osam godina — svaki dan od rodne kuće do škole. Tri kilometra tamo, pa nazad još tri i po svim vremenskim uvjetima.”

Snijega je, kaže, tada znalo biti više nego što sam je on sam bio visok. „Mogla je padati i kiša i snijeg, ali nitko nije dolazio po nas djecu. Kakav si otišao, takav si se vratio. A danas… djecu voze u školu i kad su udaljeni samo sto metara.“

Kad čuje riječ Brinje, gospodin Perković prvo pomisli na svoje djetinjstvo. „Danas djeca imaju na stotine igračaka, a mi smo ih morali sami napraviti ako smo se htjeli igrati“, kaže.

„Napravili smo puškice, švičkalice od lipe ili od bazge. Ako smo negdje sa strane imali meltu — to vam je pjesak — onda bismo u toj hrpi melte napravili cestu. Stazicu. A komadić drveta bio nam je autić.“

Kako su odrastali, prisjeća se, njihova zadaća je bila pomagati roditeljima jer trebalo je unaprijed osigurati sve za prehranu kroz cijelu godinu.

„U dućanima se kupovao samo petrolej — ili petrolin, kako mi kažemo u Brinju — šećer i sol. A sve ostalo: krumpiri, brašno, žitarice, hrana za svinje… to se sve moralo pripremiti da bi se preživjela cijela godina.”

Meso se moralo sušiti jer hladnjaka nije bilo, a struju nisu imali sve do 1969. godine.

„Cijelo moje djetinjstvo bilo je bez struje“, kaže. „E sad zamislite život bez struje u današnjem vremenu. Tada je to bilo normalno — nije bilo struje, nije bilo televizije.“

Djeca su, prisjeća se, pomagala roditeljima od malih nogu — već sa sedam, osam, devet godina čuvala su blago. „Moji su roditelji imali četiri krave, dva vola za fizičke poslove ili tele, 12 ili 13 ovaca.“

„Čuvalo se ujutro, od šest pa do deset, jedanaest sati. A onda opet popodne — od šesnaest do devetnaest, dvadeset, kako kad.“

Bez obzira na to koliko je život tada možda bio težak, gospodin Perković o tim vremenima govori sa žarom i nostalgijom. „Znate što, tad su bila siromašnija vremena. Manje se imalo, ali su bila sretnija“, kaže.

Gospodin Perković aktivni je član, a trenutno i predsjednik Zavičajnog kluba Brinje. Klub djeluje još od 1988. godine, a Perković trenutačno obnaša svoj četvrti predsjednički mandat.

„Naša statutarna odluka je da se prvenstveno baziramo na kulturu, umjetnost i narodnu baštinu“, ističe.

U sklopu kluba realizirani su brojni značajni projekti. Tako je 1995. godine tiskana i objavljena knjiga Brinjski kraj u prošlosti i sadašnjosti, koja donosi povijesni prikaz toga kraja. „Naime, Brinje se prvi put u povijesti spominje 1343. godine“, kaže Perković.

Godine 2008. članovi kluba, predvođeni Perkovićem, započeli su prikupljati zbirku narodnog blaga. Njihova je namjera bila spasiti od zaborava predmete koji su na svoj način obilježili život, rad i stvaranje ljudi toga kraja. Zbirka je ubrzo zaživjela.

„Na temelju 175 predmeta, 2008. godine Ministarstvo kulture donijelo je odluku da je to kulturno dobro Republike Hrvatske“, kaže Perković. „I dobili smo službeno rješenje.“

Prvotni prostor u koji je Zbirka bila smještena pokazao se neadekvatnim zbog vlage. Zbirka, koja danas broji 1.471 predmet, kasnije je prenesena u novi prostor, bivšu upravnu zgradu Industrogradnje. Međutim, I taj novi prostor zahtijeva adaptaciju

“Sad se radi na tome da se napravi prvi korak i da taj objekt konačno stavi u funkciju. Cilj je otvoriti ga za građane, mještane, goste i namjernike. Nadam se da će to zaživjeti kako treba“, kaže Perković.

Muzejski dokumentacijski centar i Etnografski muzej bili su im od velike pomoći, a ističe da je zbirka prikupljana prema pravilima struke.

„Imam katalog svih tih predmeta s opisima. Svaki predmet je dobio svoj inventarski broj, a kad je dobio taj broj, postao je eksponat.“

Cijelu Ličku kavicu s Dragutinom Perkovićem pogledajte u priloženom videu.

 

---

Foto: Screenshot