VijestiGrad ZagrebLifestyle

VELIKE RAZLIKE U PLAĆAMA PO ŽUPANIJAMA Jedna od najrazvijenijih regija na dnu liste

Najnovija analiza Hrvatske gospodarske komore (HGK) o plaćama po županijama donosi par dobrih vijesti, ali i opet pokazuje da nije došlo do smanjenja jaza u visini prosječnih plaća u Hrvatskoj po županijama tijekom godina.


Razlike u razini plaća među regionalnim jedinicama su izrazite i vrlo je skroman broj onih koje ostvaruju višu plaću od prosječne plaće u Hrvatskoj, pokazuje analiza HGK. Prosječna neto plaća u Zagrebu veća je gotovo 42 posto od prosječne plaće u Varaždinskoj županiji. Ipak, plaće u Hrvatskoj posljednjih godina rastu u svim županijama, a iako dinamika rasta varira ipak se razlike u visini prosječnih plaća među županijama posljednjih godina polako smanjuju.

HGK analizu temelji na podacima o prosječnim plaćama po županijama za 2017. godinu što su posljednji dostupni relevantni podaci o prosječnim primanjima zaposlenih po regijama. Također, u obzir uzima i analizu Fine o prosječnim plaćama kod poduzetnika po županijama u prošloj godini. No, valja imati na umu da Fina ne uzima u obzir, primjerice, plaće financijskog sektora, a rezultati su izvedeni prema sjedištima tvrtki, a ne prema mjestu rada zaposlenika što uvelike iskrivljuje sliku, napominju u HGK.

S obzirom na to da Zagreb zbog svoje gospodarske snage i udjela u BDP-u, zaposlenosti i stanovništvu snažno utječe na ukupnu aktivnost u Hrvatskoj, a time i na visinu prosječne mjesečne plaće, županije teško dosežu razinu prosječne plaće u Hrvatskoj i znatno zaostaju u odnosu na prosječnu plaću u Zagrebu, upozorava HGK.

Neto plaća u Zagrebu je bila u 2017. godini 17,1 posto viša od prosječne u Hrvatskoj, a u posljednjih 14 godina uvijek je bila barem 15 posto viša od prosječne. Slična je situacija i s bruto plaćom koja je u Zagrebu 2017. bila 21 posto viša od hrvatskog prosjeka dok je u prethodnih 14 godina uvijek bila barem 20 posto viša.

Izvor: DZS, obrada HGK

Prosječnu neto plaću veću od nacionalnog prosjeka, osim Zagreba, imaju još jedino Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija, dok je Istarska županija bila vrlo blizu prosjeka.

Od 2001. godine Grad Zagreb u svim godinama ima barem 40 posto višu neto plaću od županije s najnižom plaćom, pri čemu se tek mijenjala županija koja je u pojedinoj godini bilježila najnižu plaću. Primjerice, u 2017. godini neto plaća u Zagrebu bila je 41,8 posto viša nego u Varaždinskoj županiji koja je te godine imala najnižu plaću.

Dok je prosječna plaća u Zagrebu 2017. iznosila 6.990 kuna, prosječna plaća na razini zemlje bila je 5.971 kunu. Istovremeno, u Međimurskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj i Varaždinskoj županiji prosječna neto plaća iznosila je tek 4.929 kuna.

No, plaće u Hrvatskoj posljednjih godina ipak rastu u svim županijama, a iako dinamika rasta varira razlike se posljednjih godina polako smanjuju. U 2017. godini u odnosu na godinu ranije najveći rast plaća, koji je iznosio 7,9 posto, zabilježen je u Zagrebačkoj županiji, dok su neto primanja zaposlenih najmanje, samo 1,4 posto, porasla u Brodsko-posavskoj županiji. Rast plaća je posebno izražen u jadranskim županijama što je rezultat jakog turizma na obali.

Također, valja reći i da u posljednje tri godine postupno dolazi do smanjenja raspona između najviše i najniže neto plaće u regijama, i to s 1:1,46 u 2015. na 1:1,42 u 2017. godini, pokazuju podaci iz analize HGK.

Razina plaća je važna za životni standard stanovništva i kreiranje potrošnje kućanstava kao dominantne odrednice formiranja BDP-a, a time i dinamike gospodarskog rasta, a u HGK smatraju da je rast plaća poželjan do granice u kojoj ne narušava konkurentnost, odnosno dok je usklađen s rastom produktivnosti.

Problemi Hrvatske: Neravnomjerna razvijenost županija i nepostojanje politike ravnomjernog regionalnog razvitka u kombinaciji s industrijskom politikom

Zbog nepovoljnih demografskih trendova koji rezultiraju nedostatkom radnika u određenim djelatnostima pritisak na rast plaća je sve izrazitiji, a visina i dinamika plaća po regijama, objašnjavaju, dijelom je ovisna o demografskim kretanjima i gospodarskoj strukturi regija, odnosno o snazi pritiska nedostatka radnika u pojedinim djelatnostima te o potrebi zaustavljanja emigracijskih tokova.

U Komori očekuju da će pri stabiliziranju gospodarskog rasta plaće nastaviti rasti uz smanjivanje regionalnih razlika u njihovoj razini, što će poboljšati standard i životne uvjete stanovništva pri ravnomjernijem regionalnom razvoju poduprtom učinkovitijim korištenjem sredstava iz fondova EU.

No ističu da je preduvjet osiguranja više razine plaća u hrvatskim regijama snažnija investicijska aktivnost usmjerena u djelatnosti veće dodane vrijednosti temeljene na inovativnijoj i tehnološki naprednijoj proizvodnji.

Na tom tragu jasno je i zašto najrazvijenija regija ima najniže plaće, naime, kako smo već pisali, ‘‘Međimurska županija je imala puno radno intenzivnih firmi u prerađivačkoj industriji, s razvijenim djelatnostima poljoprivrede, trgovine i graditeljstva, gdje su plaće tradicionalno male. Ono je izvozno orijentiranog karaktera, sa znatnim udjelom radnointenzivnih, niskoakumulativnih i tradicionalnih gospodarskih grana”, objasnio je za Vijesti.hr istraživač Predrag Bejaković s Instituta za javne financije.

Ekonomski analitičar Ljubo Jurčić također je za Vijesti.hr bio upozorio da ”iz veće dodane vrijednosti dolaze veći profiti, veći prihodi država i veće plaće’‘, te je kao ključni problem plaća u cijeloj Hrvatskoj istaknuo ”nedostatak kvalitetne industrijske (strukturne) politike čiji je cilj povećanje dodane vrijednosti u postojećim industrijama i razvijanje proizvoda i industrija s većom dodanom vrijednošću”.

Da male plaće u Hrvatskoj govore i o sistemskom karakteru naše ekonomije, već je u za Vijesti.hr u više navrata upozoravao i ekonomski analitičar Domagoj Mihaljević: ‘‘Hrvatska ekonomija se godinama i desetljećima zasniva primarno na jeftinoj radnoj snazi. To je bila i do danas je ostala njezina konkurentska prednost, iako to uopće nije prednost. Političke opcije nikada nisu imale niti imaju razvojnu i industrijsku strategiju već su najvažnija strateška poduzeća poput Telekoma, INE, Plive ili brodogradilišta bila privatizirana ili uništavana, a ona su trebala biti lokomotiva industrijskog razvoja”.

Promjene traže sistemske zahvate i razvojne strategije”, istaknuo je objasnivši: ”Da bi plaće bile veće, mora se mijenjati struktura i mora se poticati tehnološki napredna poduzeća čiji proizvodi imaju visoku dodanu vrijednost. To znači izgrađivati veze između poduzeća, tržišta i kupaca. A što kad nas imamo? Kamione koji voze lokalnim prigradskim cestama na kojima stradavaju djeca jer su autoceste postale preskupe. Čitav naš sklop je krivo postavljen”.

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close