VELIKE RAZLIKE U PLAĆAMA PO ŽUPANIJAMA Jedna od najrazvijenijih regija na dnu liste

RTL.hr

Najnovija analiza Hrvatske gospodarske komore (HGK) o plaćama po županijama donosi par dobrih vijesti, ali i opet pokazuje da nije došlo do smanjenja jaza u visini prosječnih plaća u Hrvatskoj po županijama tijekom godina.


Razlike u razini plaća među regionalnim jedinicama su izrazite i vrlo je skroman broj onih koje ostvaruju višu plaću od prosječne plaće u Hrvatskoj, pokazuje analiza HGK. Prosječna neto plaća u Zagrebu veća je gotovo 42 posto od prosječne plaće u Varaždinskoj županiji. Ipak, plaće u Hrvatskoj posljednjih godina rastu u svim županijama, a iako dinamika rasta varira ipak se razlike u visini prosječnih plaća među županijama posljednjih godina polako smanjuju.

HGK analizu temelji na podacima o prosječnim plaćama po županijama za 2017. godinu što su posljednji dostupni relevantni podaci o prosječnim primanjima zaposlenih po regijama. Također, u obzir uzima i analizu Fine o prosječnim plaćama kod poduzetnika po županijama u prošloj godini. No, valja imati na umu da Fina ne uzima u obzir, primjerice, plaće financijskog sektora, a rezultati su izvedeni prema sjedištima tvrtki, a ne prema mjestu rada zaposlenika što uvelike iskrivljuje sliku, napominju u HGK.

S obzirom na to da Zagreb zbog svoje gospodarske snage i udjela u BDP-u, zaposlenosti i stanovništvu snažno utječe na ukupnu aktivnost u Hrvatskoj, a time i na visinu prosječne mjesečne plaće, županije teško dosežu razinu prosječne plaće u Hrvatskoj i znatno zaostaju u odnosu na prosječnu plaću u Zagrebu, upozorava HGK.

Neto plaća u Zagrebu je bila u 2017. godini 17,1 posto viša od prosječne u Hrvatskoj, a u posljednjih 14 godina uvijek je bila barem 15 posto viša od prosječne. Slična je situacija i s bruto plaćom koja je u Zagrebu 2017. bila 21 posto viša od hrvatskog prosjeka dok je u prethodnih 14 godina uvijek bila barem 20 posto viša.

Izvor: DZS, obrada HGK

Prosječnu neto plaću veću od nacionalnog prosjeka, osim Zagreba, imaju još jedino Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija, dok je Istarska županija bila vrlo blizu prosjeka.

Od 2001. godine Grad Zagreb u svim godinama ima barem 40 posto višu neto plaću od županije s najnižom plaćom, pri čemu se tek mijenjala županija koja je u pojedinoj godini bilježila najnižu plaću. Primjerice, u 2017. godini neto plaća u Zagrebu bila je 41,8 posto viša nego u Varaždinskoj županiji koja je te godine imala najnižu plaću.

Dok je prosječna plaća u Zagrebu 2017. iznosila 6.990 kuna, prosječna plaća na razini zemlje bila je 5.971 kunu. Istovremeno, u Međimurskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Virovitičko-podravskoj i Varaždinskoj županiji prosječna neto plaća iznosila je tek 4.929 kuna.

No, plaće u Hrvatskoj posljednjih godina ipak rastu u svim županijama, a iako dinamika rasta varira razlike se posljednjih godina polako smanjuju. U 2017. godini u odnosu na godinu ranije najveći rast plaća, koji je iznosio 7,9 posto, zabilježen je u Zagrebačkoj županiji, dok su neto primanja zaposlenih najmanje, samo 1,4 posto, porasla u Brodsko-posavskoj županiji. Rast plaća je posebno izražen u jadranskim županijama što je rezultat jakog turizma na obali.

Također, valja reći i da u posljednje tri godine postupno dolazi do smanjenja raspona između najviše i najniže neto plaće u regijama, i to s 1:1,46 u 2015. na 1:1,42 u 2017. godini, pokazuju podaci iz analize HGK.

Razina plaća je važna za životni standard stanovništva i kreiranje potrošnje kućanstava kao dominantne odrednice formiranja BDP-a, a time i dinamike gospodarskog rasta, a u HGK smatraju da je rast plaća poželjan do granice u kojoj ne narušava konkurentnost, odnosno dok je usklađen s rastom produktivnosti.

Problemi Hrvatske: Neravnomjerna razvijenost županija i nepostojanje politike ravnomjernog regionalnog razvitka u kombinaciji s industrijskom politikom

Zbog nepovoljnih demografskih trendova koji rezultiraju nedostatkom radnika u određenim djelatnostima pritisak na rast plaća je sve izrazitiji, a visina i dinamika plaća po regijama, objašnjavaju, dijelom je ovisna o demografskim kretanjima i gospodarskoj strukturi regija, odnosno o snazi pritiska nedostatka radnika u pojedinim djelatnostima te o potrebi zaustavljanja emigracijskih tokova.

U Komori očekuju da će pri stabiliziranju gospodarskog rasta plaće nastaviti rasti uz smanjivanje regionalnih razlika u njihovoj razini, što će poboljšati standard i životne uvjete stanovništva pri ravnomjernijem regionalnom razvoju poduprtom učinkovitijim korištenjem sredstava iz fondova EU.

No ističu da je preduvjet osiguranja više razine plaća u hrvatskim regijama snažnija investicijska aktivnost usmjerena u djelatnosti veće dodane vrijednosti temeljene na inovativnijoj i tehnološki naprednijoj proizvodnji.

Na tom tragu jasno je i zašto najrazvijenija regija ima najniže plaće, naime, kako smo već pisali, ‘‘Međimurska županija je imala puno radno intenzivnih firmi u prerađivačkoj industriji, s razvijenim djelatnostima poljoprivrede, trgovine i graditeljstva, gdje su plaće tradicionalno male. Ono je izvozno orijentiranog karaktera, sa znatnim udjelom radnointenzivnih, niskoakumulativnih i tradicionalnih gospodarskih grana”, objasnio je za Vijesti.hr istraživač Predrag Bejaković s Instituta za javne financije.

Ekonomski analitičar Ljubo Jurčić također je za Vijesti.hr bio upozorio da ”iz veće dodane vrijednosti dolaze veći profiti, veći prihodi država i veće plaće’‘, te je kao ključni problem plaća u cijeloj Hrvatskoj istaknuo ”nedostatak kvalitetne industrijske (strukturne) politike čiji je cilj povećanje dodane vrijednosti u postojećim industrijama i razvijanje proizvoda i industrija s većom dodanom vrijednošću”.

Da male plaće u Hrvatskoj govore i o sistemskom karakteru naše ekonomije, već je u za Vijesti.hr u više navrata upozoravao i ekonomski analitičar Domagoj Mihaljević: ‘‘Hrvatska ekonomija se godinama i desetljećima zasniva primarno na jeftinoj radnoj snazi. To je bila i do danas je ostala njezina konkurentska prednost, iako to uopće nije prednost. Političke opcije nikada nisu imale niti imaju razvojnu i industrijsku strategiju već su najvažnija strateška poduzeća poput Telekoma, INE, Plive ili brodogradilišta bila privatizirana ili uništavana, a ona su trebala biti lokomotiva industrijskog razvoja”.

Promjene traže sistemske zahvate i razvojne strategije”, istaknuo je objasnivši: ”Da bi plaće bile veće, mora se mijenjati struktura i mora se poticati tehnološki napredna poduzeća čiji proizvodi imaju visoku dodanu vrijednost. To znači izgrađivati veze između poduzeća, tržišta i kupaca. A što kad nas imamo? Kamione koji voze lokalnim prigradskim cestama na kojima stradavaju djeca jer su autoceste postale preskupe. Čitav naš sklop je krivo postavljen”.

Pogledajte spektakularan video kanjona rijeke Like!

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u