VELEBITSKA LJUBAV “Na Velebitu smo se zaručili, vjenčali, pa i fotografirali!”

Znaš ono, kad postoji mjesto gdje ti um miruje, a duša se raduje – e, to mjesto za mene je Velebit. Rođena sam Zagrepčanka ali odrasla u podnožju Velebita. Volim reći da je Velebit “moja prva ljubav” jer sam još kao dijete odlazila sa obitelji i prijateljima na planinarenje. Moj prvi uspon bio je sa 4 godine, upravo na Veliki kosu, vrh južno od planinarskog doma Zavižan gdje smo se moj suprug i ja fotografirali, tjedan i pol nakon vjenčanja. On je dečko iz grada, odrastao u kvartu, no kad sam ga prvi puta odvela na Velebit, zaljubio se na prvi pogled, kao i u mene! Na Velebitu me zaručio, na Velebitu smo se vjenčali i imali slavlje, tamo smo se željeli i fotografirati. Zbog promjenjivog vremena i sve hladnije temperature, u kontaktu sa metereologom i starim velebitskim vukom gospodinom Antom Vukušićem čekali smo najpovoljniji dan. Svanuo je 12. listopada.  Zajedno sa našim fotografima Ivom i Joškom, iz Focusvidea krenuli smo ujutro iz Zagreba, no već kad smo skrenuli put Krasna, temperatura na termometru je lagano krenula padati. Nastojala sam zanemariti Celzijuse i uživati u jesenjim bojama velebitske šume koja je izgledala kao najljepši akvarel kojeg možete zamisliti. Na ulazu u Nacionalni park Sjeverni Velebit djelatnik na ulazu nije mogao skriti začuđujući smješak vidjevši me u vjenčanici, napomenuvši da takve goste ne dobivaju često.

Napokon smo stigli na Zavižan, a tamo nas je čekao Velebit u svojem punom sjaju, sunčan, mrzli dan, pogled na šumu jesenjih boja sa jedne strane i jadranske otoke sa druge strane, koji su se kroz sumaglicu tek toliko nadzirali, krdo konja koji su slobodno pasli, i vjetar, koji mi se probijao kroz haljinu kao da me hladne strelice bockaju, pleo se u kosu i zadavao muke dronu. Odlučili smo se fotografirati na vrhu Velike kose (1622 m n/v), vidikovcu tik do planinarskog doma Zavižan. I tako smo moj suprug u smokingu, ja u štiklama i Ivo i Joško sa pet kofera fotografske opreme krenuli na vrh Velike kose, dok su nas planinari u čudu gledali.

Ne mogu ne osvrnuti se na ekipu iz Focusvidea koji su svojim profesionalizmom, opuštenošću, zabavom i voljom da vuku 5 kofera opreme na sebi, nama taj dan učinili mnogo više od samog fotografiranja. Uživali smo slikajući se, družeći, uživali smo u pogledu, uživali smo u Velebitu. Hladnoća je ponajviše muka zadavala meni zbog lagane prozračne haljine – ali tko pita za hladnoću tjedan i pol nakon vjenčanja! No, u jednom trenutku Velebit je pokazao svoju raskoš i u 10 minuta nadvila se gusta magla iz koje smo pobjegli i našli utočište kod Ante u Domu, koji nas je počastio rakijom i darovao nam literaturu o Velebitu. Baš kao i u tom trenutku, magla se brzo može nadviti i u braku, važno je i tada uživati, voljeti, zadržati smješak i znati da će opet vrlo brzo zasjati sunce.