Kolumne

Univerzalne trivijalnosti – Uteče razum

Mala je životinjica zvana zdrav razum (latinski: sanusratio) davnih dana tjelesno napustila naše društvance. S nama ostaje samo kao sjećanje, trag davnih ponosnih dana. Eh.. što se dogodilo? Prvo smo razum tukli glupostima, pa je mali htio uteći, al nismo dali, pa smo ga još malo tukli, razvlačili, peglali k’o karticu, pa smo je onda tek pustili da utekne, gdje je u divljini krepala i postala humus. Tako ti polu usnulih studenata tijekom ispita, očito nisu ljudeki ni skužili da ne fali.

Danas je normalnije bit bez razuma, nego razmišljati normalno. Gledaš po gradu il’ dućanima kako živčani peseki zaboravljaju hodati jer ih vlasnici neće spustiti na hladno tlo. „ Pa jesi li ti normalan?? Da moj PicićMicić hoda po prljavom podu!! FUUUUUJ!“ Ti se maleni peseki drže u rukama, dok se djeca na lajni drže i povlači ih se po dućanima kao sve i svašta. Imamo dresere pasa, al’ kad bi netko pokušao disciplinirati dijete, ili ga smiriti tijekom faze ludila kad ne dobije što želi gdje god, odmah se zove Hrabri Telefon, Plašljivi Mobitel ili Bezobrazni EMail, pa da vidiš hajke oko toga što su se roditelji usudili(!!!!!!) reć’ djetetu ne. Pa odi doma i zabij se u corflakes. Eto ti modernog društvanca.

Tužno i solidarno kimaju glavom ako kažeš da imaš 4 spolne bolesti, ali bježe iz sobe po vile i baklje ako kažeš da si djevac, pa te odmah postave na stup srama. A tek alkohol. Viču kuku, avaj, monDju, bišća ako kažeš da ne piješ, ali podižu palčeke na nedavnu dijagnozu ciroze jetre. Svi se nešto žale da para nema, nemam za ovo, nemam za ono, a zagrebačka špica ne puna, nego se moraš najaviti 5 tjedna unaprijed da pronađeš mjesto gdje ćeš popiti kaf’cu. ‘Rvacka u krizi, i svi se slažu oko toga, i o tome svi onako mahaću glavicama na 3. ili 4. kafi u danu.

Frajer je faca ako ima Audi Erosa(m), a djeca mu gladuju, al je papak ak’ ima Fijata il’ Forda, a djeca mu imaju nešto za jest’. Posjetiti susjeda nešto da malo pomogneš, al pričati o njemu ka’ da je Staljin oš. Kad se treba nešto odmah smo si ne BFF-ofi, nego cijela rodbina do babe u 5 koljenu.

A estradica naša u zadnjih nekoliko godina stvarno ima amneziju. Svi se zaborave do kraja obuć’. Nekako obuku gaće, eventualno potkošulju, al nakon toga nešto ih omete pa zaborave staviti majicu i hlače, dok im baba križa ruke misleći: „Dite će se preladit, neće moć roditi, sjedi na ‘ladnom!“ Onda se još namažu biljnim uljima da sjaje ka’ male zvjezdice, i toliko ga ima na njima da će ih unutar 5 mjeseci Ameri napast’ da pokupe sve ulje s njih.

A pjesmice, uf. Milina! Moš’ pjevati o najvećoj ljubavi, o egzistencijalnim pričama, kako si sretan, kako si ovakav onakav, al’ ako se obučeš do kraja, nema šanse da će te itko prepoznati kao „talent“. Prošla su ta vremena glazbe koja se temelji na talentu, tj prošla su vremena popularne glazbe koja se temelji na talentu. Što prodaje glazbu danas? Gluteusimaximusi. Mammae/mastosi (grudi brade) bikiniji, korzeti i ostalo. Talent je sekundaran, tako i kantautorstvo. Neću spominjati inflaciju komercijalne glazbe, nego inflaciju nedostatka robe u modernim spotovima. Svi koji su jedan spot vidjeli znaju o čemu pričam.

Neću ulaziti u samu glazbu, ni u egzistencijalnu dubinu stihova kao „ja sam ti bila privjesak“ nego u nepostojanje svakodnevnih odjevnih predmeta u tim spotovima poput hlača, majice, košulje, potkošulje, haljine. Što oblače mlade dame naše estrade? Latex, spandex, korzeti, halteri i ostala vizualna pomagala koja vaša 30-to i 40-godišnja tijela pokušavaju učiniti privlačnima.  Pa se gluteusima razbacuju k’o diplomama s Harvarda, dok se na HD televizorima može vidjeti razočaranje roditelja. Što reć’, nego: Uteče razum!!


 

Tekst: Marko Ivković
Foto: Second phase

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close