Uskršnji ručak ilitiga kako se više ne dić’

Sretan Uskrs svima! Nadam se da vam je Uskrs prošao mirno i da ste sretni i zadovoljni. A danas ćemo pričati upravo o tome: Uskrs i njegove posljedice.

Uskrs, iako je prvo i jedino najveći kršćanski blagdan, najmanje je poznat po tome. Uskrs uopće nije uskrsnuće, nego jajca, šunkica, pinca, mlinci, piletina, blagoslov jela ujutro i prežderačina koja je zakazana oko podneva.

Scenarij je ovakav: u petak ili subotu rodbina se međusobno čuje i dogovori da će se za Uskrs svi nać’ na ručku. Svatko nešto donosi, netko kolače, netko pijaču, netko glavno jelo. 25 minuta prije nego se krene prema ručku svi se međusobno posvađaju na mrtvo ime, šute u autu na putu do ručka i onda se prave kao da je sve super. Na ručku ovako idu razgovori: “kako život? Što ima novoga? Jel imaš dečka/curu?” A, ako je odgovor pozitivan, već ti počinju planirat’ vjenčanje i svađat’ oko toga gdje će tko sjedit’ na tom tvojem imaginarnom vjenčanju. A, ako je negativan, onda će reći slijedeće: ” Jooj, imamo ti mi susjeda/susjedu, pravi/prava za tebe, radi tri posla, ima dva faxa, zgodan/zgodna, spasio/spasila svije od nuklearne krize, zbog njega/nje nema više krize u Hrvatskoj, Nijemci se doseljuju ovdje itd itd.” A ti tiho i ponizno trpaš 4. tanjur već nečega ponuđenog, misleći da će ih to ušutkat’. Neće. Ako te netko slučajno pita nešto oko faksa, očekuj da će roditelji frknut nosom i presjeć te pogledom. Dobro, možda imaju pravo, ne treba odmah bacat’ drvlje, kamenje i baklje na njih. Ako i malo šepesaš na faxu, ha, probaj malo stisnut. Ipak se radi o budućnosti.

Drugi dio te fenomenalne pasivno-agresivne tradicije jest nošenje hlača za trudnice. Što god si za vrijeme korizme izgubio, e bato, dobit’ ćeš na Uskrs natrag, plus još 10 kila. I tako se pripremaš kroz Veliki petak i subotu, kako bi mogao pojesti za 10 ljudi, jer eto, možeš, i napokon dođe veliki dan, Uskrs gdje ćeš osloboditi nutarnjeg preživača i bez pardona pojest’ ruku svoje ujne, jer je slučajno htjela uzet’ malo francuske. I tako, nakon 6 tanjura izgledaš ovako:

Jelo nije gotovo kad sam sit. Jelo je gotovo kad se mrzim. Nakon ručka dolazi popunjavanje rupa koje su silom slučaja ostale, pa u sebe trpaš sve slatko što možeš dosegnuti svojim umornim ručicama, bez da se makneš sa naslona stolca.

A onda dolazi kob sviju nas: dić’ se i otić’ doma. E pa nema šanse. Prije će Trump postat tolerantan i naučit tog svog tvora na glavi, što zove frizurom, malo pameti nego se ja dić’ i otić’. Nakon ručka se osjećaš kao tisućljetni hrast: ostaješ ovdje dok te netko ne sruši.

Nek vam ponedjeljak mirno prođe, a ja idem pit’ hektolitre mineralne zbog žgaravice.

Živjeli mi! Živio ručak! Živjeli izumitelji hlača za trudnice! Živio Uskrs!

 

---

Foto: grandparents home.d47