Scena

USKRSNI OBIČAJI U LICI Najbolji krumpir se sadi na Veliki petak, a jaje ispod krova štiti od zmija

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, kada slavimo središnji događaj kršćanstva – Kristovo uskrsnuće. U hrvatskoj tradiciji uz slavlje Uskrsa razvili su se brojni običaji, a neki od njih očuvali su se sve do danas. Kako su stari Ličani slavili Uskrs i koji su sve narodni običaji bili povezani s ovim danima, otkrijte u nastavku.


Veliki petak, dan Isusove muke i smrti, bio je ispunjen molitvom, tišinom i postom. Naši stari su za doručak najčešće pili samo rasol (tekućinu od kiselog kupusa), a glavni obrok konzumirao se oko podneva i sastojao se od korice kruha i čaše vina. Kroz cijeli dan pilo se dosta crnog vina jer se vjerovalo da “koliko se popije vina na taj dan, toliko krvi uđe u tijelo”.

Crkvena zvona bila su zavezana i nisu se smjeli raditi teški i bučni poslovi. Prijepodne se išlo na Kalvariju, a poslijepodne pripremala kuća za Uskrs. Dok su kućni poslovi bili dozvoljeni, rad na zemlji bio je strogo zabranjen. Zemlja se nije smjela ni dodirnuti nekim oštrim predmetom jer se vjerovalo da u njoj leži Isusovo tijelo.

Uz zabranu rada na zemlji postojalo je nekoliko iznimki. Bilo je dopušteno pomoći drugome, učiniti dobro djelo i preorati zemlju siromašnoj obitelji koja nema svoje volove.

Druga iznimka je povezana s najpoznatijom ličkom namirnicom. Na Veliki petak ponegdje je bilo dopušteno posaditi krumpir na već ranije uzoranu zemlju jer, kako kaže narodno vjerovanje, najkrupniji i najbolji krumpir izraste kad je posađen na Veliki petak.

Pisak, pčelinji vosak i triščica

Na Veliku subotu, dan Isusova počinka u grobu, domaćice su obavljale posljednje pripreme za veliki blagdan. Hranu koja će se blagovati na Uskrs slagale su u košaricu koju su taj dan ili u nedjelju ujutro nosile u crkvu na blagoslov. Važan dio uskrsne košarice bile su šarene pisanice kojima su se djeca posebno radovala. Dok nije bilo umjetnih boja, jaja su se bojala, ili kako su govorili stari Ličani šarala, uz pomoć prirodnih tvari.

Za šaranje jaja bio je potreban lijevak od tankog lima (pisak), pčelinji vosak i triščica – kora brazilskog drveta koja kuhana u vodi daje crvenu boju. Komadi voska stavljali su se u pisak i zagrijavali iznad plamena na ognjištu. Tekućim voskom se šaralo po ljusci jajeta, nakon čega se jaje kuhalo s triščicom koja daje crvenu boju. Nakon bojanja jaja su su laštila komadićem slanine da dobiju sjaj.

Nakon Drugog svjetskog rata nije bilo triščice pa su se šarana jaja kuhala u kori crvenog luka i tako se dobivala crveno-smeđa boja. Na nekim mjestima u Lici postojao je neobični običaj stavljanja kuhanog jajeta u mravinjak kako bi mravi kiselinom napravili šare na jajetu.

Jedno jaje ispod krova za zaštitu od zmija

Na sam blagdan Uskrsa proslava je započinjala jutarnjom molitvom, nakon koje je gospodar kuće pozdravljao ukućane riječima:

Faljen Isus i Marija! Čestitam vam sveto uskrsnuće i želim da nam svima donese mir i blagoslov Božji!

Domaćica bi ukućanima poslužila rakiju, bijelu kavu i pogačicu, a nakon uskrsnog doručka žene su oblačile najljepšu odjeću i nosile na blagoslov pažljivo pripremljenu košaru punu hrane. Kako je košara bila teška, a put do crkve često dug, djevojke i mlađe žene su je nosile na podvitku na glavi.

U košari su se najčešće nalazili kuhana šunka, kobasice, suhi sir, ljutike (lučice), kuhana jaja, sol, pogača, rakija i vino, a sve je bilo prekriveno izvezenim stolnjakom. Nakon mise djevojke su se s košarom na glavi utrkivale koja će prije stići kući jer se vjerovalo da će pobjednici konoplja bolje rasti.

Uz molitvu cijela obitelj se okupljala za stolom na kojemu se nalazilo obilje hrane. Prije početka jela domaćica je uzimala grančicu drijenka blagoslovljenu na Cvjetnicu i svakom ukućanu bi darovala jedan cvijet govoreći:

Uzmite, ite(jedite) ovaj cvit i neka vam ovo blagoslovljen drvo donese blagoslov Božji i nikada vam zli uroci ne mogu naškoditi! “

Dok se jela blagoslovljena hrana dobro se pazilo da ni jedna mrvica ili ljuska jajeta ne završi na podu. Sve mrvice bi se nakon jela pokupile i bacile u vatru. Stari Ličani su vjerovali da blagoslovljena uskrsna jaja imaju posebne moći koje će ih tokom godine štititi od nesreća. Tako bi jedno jaje stavili ispod krova za zaštitu od zmija, drugo jaje bi odnijeli u polje i zakopali u zemlju da crvi ne izgrizu žito, a treće jaje bi stavili u spremište za žito za plodnost i bolji urod.

Dok su se momci i djevojke međusobno darovali pisanicama, djeca su igrala različite igre s ukrašenim jajima u kojima bi pobjednik osvajao jaje od gubitnika. Osim popularnog “tucanja jajima”, omiljena igra je bila „valjanje jaja“. Kao što i naziv kaže, cilj ove igre je bio što dalje otkotrljati jaje niz nizbrdicu.

Običajem posjećivanja rodbine i svojte na Uskrsni ponedjeljak završavala je proslava Uskrsa u Lici.

 

 

 

 

 

Izvori: Mara  Hećimović-Seselja, Tradicijski život i kultura ličkoga sela Ivčević Kosa, Zagreb, 1985.

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close