Univerzalne trivijalnosti: Uhodi me nježno

Hoću li početi današnje “mozganje” klasičnim načinom? Ili ne? Mislim da već nisam. Mwuahahahah. Zašto? Da se ne uljuljkamo u jedan osjećaj sigurnosti prema svemu i svačemu! Nego! Počet’ ću anegdotom, pa vas možda iznenadim pismenim Tourettovim sindromom (caps lock je oznaka tog sindroma) i rasapom koncepcije koju sam postavio.

Četvrtak popodne. U pauzi učenja za kanonsko pravo. Prijateljevo dvorište. On na WC-u, njegova draga glumi buritto u kući jer joj je bilo hladno. Shoutout Stipi i Kati! Ja u dvorišću sjedim udarajući  se ružmarinom po glavi jer ne mogu zapamtiti 244. kanon. Kadli izvučem tu svoju tehnološku golubicu zvanu Sony i vidim: propušten poziv. Nepoznat broj. Kako uzbudljivo! Zovem broj, javlja se ženski glas, i objašnjava razlog poziva. NETKO ME PRIJAVIO NA SHOPPING KRALJICU! MENE! Dlakavo biće srodno Jetiju, bilo kojem orangutanu, medvjedu ili gorili od 192 cm i … kg (poričem istinu.. dok glođem čokoladu.. ne osuđujte!!)  kojem se svako malo zaštopava kada jer se živciram što mi otpadaju nitaste izrasline građene od bjelančevina AKA dlake samo sjevernije od ušiju. Moja je reakcija bila čak u redu. Zahvalio sam se i odbio, govoreći kako nisam TV materijal. Najljepši sam skriven iza redaka i u mraku (mrnjau), no, dao bi svih 2 brkatih ribica (soma) da me Borut onako oštoumno i naočalasto i bradato i odijelasto osudi i prosudi. Ne samo da sam ja uključen u tu spačku, nego i moja nositeljica polovice kromosoma. Razbojnik je još neotkriven i u bijegu.

To me dovodi do današnje teme koja jeeeeeeeeee: reality showofi. Pojaviše se negdje ranih 90-ih. I odmah, otpočetka oni su sve samo ne uzdizanje ljudskog duha na razinu koja je dostojna čovjeka. To su emisije gdje se određeni broj ljudi stavi na određeno mjesto radi određene svrhe, a to su pare, kinta, somovi, male dlakave životinjice koje život znače i tako dalje. Natjecatelje se često stavlja u neugodne, odvratne i neljudske situacije kako bi sociolozi mogi napokon trljati rukicama jer su napokon našli dokaz kako su ljudi u biti životinje, jer će sve napraviti radi para. Iako se predstavljaju kao “zabava za ljude svih dobi i mnjijenja” moje je osobno mišljenje da nije baš tako. Neke emisije, kao npr. Shopping kraljica, imaju određena ograničenja kad se stave u odnos sa drugim emisijama, no opet imaju ne toliko ugodnu stranu. Primjer: gomila ljudi prolazi ručicama kroz tvoje stvari, tvoju odjeću i komentira kako je “glupo”, “seljački”, “nikad to ne bi odjenula” i s druge strane “genijalno”, “prelijepo”, “sjajno” itd, što nas dovodi do prve točke dnevnog reda: sud, tj prosuda, osuđivanje, prosuđivanje ili jednostavno iznošenje mišljenja o nečemu. Sud, ako se iznosi, treba se iznositi iz ljubavi prema osobi, kao konstruktivna kritika, a ne kao komentar tipa: “kaj vjeverica, koju je netko polio naftom, zapalio, bacio na smetlište, gdje ju je pokupio galeb, odveo do mora i bacio dupinu u usta, koji je to odnio na dno mora da istrune i gdje su joj se rugale mnogobrojne morske životinje i koja je toliko odurna da se i Caulerpa racemosa (ubojita alga) nje kloni, radi u ormaru ove žene?”

Dakle, ako govorite nekome svoje mišljenje, tj sudite, dajte malo mozga i razmislite: “jel bi vama bilo lijepo da vas netko ispljuje na tevejcu?” Još jedan primjer: ona neka britaska serija 4 vjenčanja. Dakle, ekipa se okupi i međusobno pljuje po vjenčanjima. Dakle, dan koji bi trebao značiti pobjedu ljubavi dvoje ljudi njima postaje poligon i hipotenuza gdje će oni svoju osudu kao kvadrat nad svojom katetom uputiti prema kvadratu nad hipotenuzom ljubavi i truda te žene ili muškarca. Da! Postoje vjenčanja koja su kričava i na koja bi i psi koji vide 3 i pol boje počeli bljuvat dugine boje od zagađenja bojama, ali to nije razlog da se po njima pljuje. I još plaču ako slučajno na tanjur dođe jelo koje im je zamjena zamjene ako je slučajno netko ALERGIČAN NA GRAŠAK! Ako plačete zbog toga, odite do stola mladenaca, viknite: To je moja zamjena zamjene i zabijte glavu u mladoženjin gulaš (ne, nema nikakve skrivene poruke.. zabij glavu u njegov tanjur gulaša)

A sad dolazimo do velike ribe današnjeg “mozganja”. BIG BROTHER! Veliki Brat! Gran Hermano! 综艺大哥大!

Ajmo uzet 25 ljudi, svakog posebnog na svoj način, stavimo ih u kuću, u izolaciju na 100 dana i gledajmo kako se glođu. To je definicija Big Brothera. Tko god misli da je to emisija zabavnog karaktera, grdno se va(hahaha)ra. NIJE! Jednostavno nije. Nego je izrabljivanje ljudi koji svojevoljno ulaze u tu “kuću zabave” kako bi se izvukli iz svojih monetarnih problema. Jer su pare najbitnije. Ako je ikada ijedna emisija smišljena da procijeni ljudsko dostojanstvo i stavi ga na vagu i naposljetku proda njegove dionice po veoma niskoj cijeni, to je ta emisija. Trenutno dionice LjuDost d.o.o pada kao Yugo u bezdan (112 km/h) ili kao škotski sir po nizbrdici (112 km/h). Gledamo iz dana u dan kako niske strasti vode te ljude u manipulaciju i ispoljavanje želja kako bi se domogli kojeg god iznosa. I naravno, producenti BB-a svaki tjedan izmišljaju bolje, jače i perverznije načine kako posvaditi svakoga i sve u kući, a sve to radi koga?: NAS! Potrošaća tog zagađivača mogućega programa koji bi nas mogao voditi od visina Andi do dubine Tutankamonove grobnice. JER LJUDI VOLE UHODITI! I zato naslov: uhodi me nježno! Mi obožavamo gledati druge dok im se svijet ruši, dok se svađaju, dok se životne drame odvijaju nama pred očima. I to je poražavajuće, jer smo ljudi, jer imamo neko dostojanstvo koje rušimo svakim dahom kojeg potratimo pred ekranom koji prikazuje bilo kakvu takvu emisiju koja prikazuje čovjeka kao običnu životinju. Znate što je najgore? To se događa svima nama. Ljudi.. mi živimo u jednom velikom BB-u. Svijet kao umrežena stvarnost je jedna velika BB kuća. Poanta svega? Kontrola!

Bog blagoslovio Georgea Orwella koji je 1949! Ponovit’ ću: 1949!, izdao knjigu zvanu “1984”. Ako niste pročitali, vrijeme je se pročita. Čovjek je iskoristio premisu “kontrole” koja je prisutna bila dugo vremena u ljudskoj povijesti i globalizirao ju je pod imenooooom: Big Brother. Veliki Brat. Gran Hermano. Veliki Brat vidi sve, i to se događa. Bezbrojni sateliti šalju informacije centrima za prikupljanje informacija gdje se o svakome tko je na 4 metra prismrdio ruteru zna sve. George je prije prije svega uvidio da je informacija i posjedovanje informacije značilo biti velikim igračem. Da veliki igrači pomiču pijune svijeta i da je sve biznis, pogledajte samo ratove, koji su najveći i “najbolji” načini zarade i kontrole. Da postoje sateliti koji ti mogu vidjet broj gaća prije nego ih skineš i mogu vidjet kako ćeš defecirati, nije teško za provjeriti i povjerovati. No, najtužnije u svemu tome jest činjenica da se nama pred očima odigrava predstava koja je u biti pozadinskoga karaktera. Ironično je kako se emisija Big Brother koja se prikazuje nama, koji u biti živimo u jednom takvom svijetu, pokazuje kao čisti akt poraza morala i dostojanstva, svega što čovjeka čini čovjekom pod monetarnom težinom čovjeka kao produkta. Kao da se gladnoj osobi maše burekom ispred nosa. To je ova situacija. I mi grizemo. Smijemo se tim ljudima, jadnim igračkama velikih igrača, a zapravo bi trebali ugasiti svu tehnologiju i vratiti se onome što jesmo: društvena bića. Jer ako ovo nije degradacija i dekadencija društva na broj i etiketu, onda sam ja Oprah Winfrey koja nosi havajsku haljinicu, svira na balalajci i pjeva mongolske borbene na afrikaansu.

Ovdje prestajem. Unatoč svemu tome, vjerujem da možemo izdurati i preživjeti. Počnimo s ponedjeljkom. Ako je tmuran, učinite ga veselim. Ako je veseo, borite se da takav ostane. Zaslužujete dobar dan i zaslužujete dobru šalicu čaja, kave, kakaa i svega što vas pokreće u tome da napredujete kao ljudi. I zapamtite, ako nas i zarobe u okove brojki, profita i kontrole, još imamo dušu. To nam ne mogu oduzeti.

Živjeli vi! Živjeli mi! Živjeli svi koji se bore, makar pasivno! Živjela Petra kojoj po ne znam koji put kradem formu pisanja!

---

Foto: img4.wikia.nocookie.net