Kolumne

UNIVERZALNE TRIVIJALNOSTI: “Pustite dijete da divlja. Proći će ga.” E PA NEĆE!

Dobro jutro! Dobar dan! Laki dan! Guten tag! Good day! 今日は! Ne bojte se ponedjeljka! Nek’ on boji vas!

Primjetio sam u zadnje vrijeme zanimljivu poziciju, točnije pat poziciju u odnosu roditelj dijete. Svjedoci smo zadnjih dana kako se u medijima digla velika prašina oko „fizičkog discipliniranja djeteta“.Također primjetih kako se klinci ponašaju. Hodajući gradom gledajući svoja posla (dakle, zirkajući u svačiji tuđi posao) vidjet grupe klinaca u kojima svi zajedno imaju (njih 40) možda 23 godine, kako duvaju, ne k’o Turčini, nego kao Turčin na kvadrat. I mislim si: pa kaj tebi toliko smeta, kaj te toliko frustrira da ti sa -5 godina života moraš duvat? Ne kužim? Kaj su ti crtići odgođeni? Teta u vrtiću ti naređuje da spavaš popodne? Mama ti ne da smartphone? Prerastao si sjedalicu u autu pa se sad ne možeš suočit sa činjenicom da rasteš? Život je teži sa 4 nego kaj je bio sa 3?! Pa kaj je njima? Ne staneš u staru majicu? Ako obučeš majicu sa Spužva Bobom svi će te smatram klincem? Na vješalici u vrtiću nemaš sliku tigra neg’ puža? Pa babe ti, kaj vas toliko frustrira? I onda sam shvatio nešto. Klinci danas jesu frustrirani! Jesu. No, nisu krivi zbog toga što su frustrirani. Društvo je. Jeste možda primjetili kako roditelji sve više koriste fiktivne dadilje za svoju dječicu: televizor, kompjutor i tablet? Dakle, roditelji bacaju svoju djecu pred te ubijače mašte i djetinjstva samo kako bi zaokupirali pažnju djetetu kako bi oni mogli obaviti određeni posao. I onda ih ostavimo da bulje u ekrane po 4-6 sati i točno vidiš kako im male sive stanice mašu rupčićem na pjesmu Mate Miše Kovača: Ako me ostaviš.

 Događa se to da društvo oslabljuje poziciju roditelja time što brani discipliniranje djece. Discipliniranje djece nije samo fizičko, ali je nužan proces razvijanja mlade individue. No što se dogodi kad ti lijepo dopustiš svome 3-godišnjaku da se popne na vrh svačije glave. Ukratko i ugrubo: postaje sociopat nakon nekog vremena. Tako djetetu, koliko god godina imalo, kažeš: „da dušo, stavi tu glavu tvora toj teti u torbu. Ona će te nagraditi. Da, da!“ I umjesto da djetetu stavimo granice, jer je to ipak zdrav razum, slušamo mnoge „kvazipedagoge“ iz SAD-a koji kažu: pustite dijete da divlja. Proći će ga. E pa neće! Takav se način ponašanja samo cementira tijekom godina.

Ne kažem da bi dijete sad trebalo udarat vrećom cementa kako bi ojačalo ili ga spartanski odgajat da baca svoju djecu u jamu ako ne ispunjava sve zahtjeve društva i pretvorit ga u stroj za rat, ne, ali radi samoga djeteta i radi samoga društva treba odgojit dijete. Naglasak na odgojiti! I zašto su takvi. Zašto puše, drogiraju se, devijantno se ponašaju, sjede na hladnom betonu, ili pišu kvazismiješnu kolumnu, pretjerano kompliciranoga imena, koje je moglo biti puno jednostavnije, na nacionalnom portalu, regionalnoga nazivnika ili se bave poduzetništvom? Da, dobro ste pročitali! SJEDE NA HLADNOM BETONU! Zašto su klinci danas toliko osjetljivi, ne možeš im ništa reć’, ne smiju dobit’ 3 u školi, nitko ih ne smije opomenut’, nitko ne smije dirnut’ u njihove kraljevske guzice? Jer nisu dobili granice dok su trebali i sada se tako ponašaju. I tako će bit’ dok ih život ne natjera na određenu promjenu, no onda redovito dolazi do bijega u neki porok. Bilo to klađenje, alkoholizam ili jednostavno to da budeš Ličanin. Kako ti klincu od 2 godine možeš riječima objasnit da je pretjerao? Kak? Posjedneš maloga punjača pelena i kažeš mu: „Dušo, mamica je jako ljuta. Ti si učinio to, to i to. A premisa našega odnosa je: ti dobar budi prema mamici, mamica će bit’ dobra prema tebi!“??? Maloga staviš preko koljena i pokažeš mu, a da ga ne ozlijediš, da je pretjerao.

Smatram da su starije generacije zbog tog atletskoga podviga preko koljena bolovale od bolesti zvane POŠTOVANJE PREMA STARIJIMA I ODRASLIMA! A ne, sad kažeš klincu u tramvaju da se makne trudnici pa ćeš vidjeti kako mu se srednji prst erektira prema tebi. I onda je najbolje kaj naprave roditelji. Kažu: neka ih škola odgoji, kad je nas društvo i naša vlastita slabost prisilila da ih pretvorimo u princeze na zrnu graška (namočenog u vodi i još mljevenog). Ali kada škola kaže: vaše dijete ne zadovoljava uvjete za peticu, dižeš općinu na noge, alajčauša i Kolindu, jer je tvoje dijete oštećeno zbog toga što ono samo ne zadovoljava uvjete za peticu. Kad sam ja išao u školu i dobio tri, dobio sam tri jer sam bio glup! I nisam radio! I učiteljica je bila u potpunosti u pravu! I onda sam se kasnije potrudio da dobijem pet ili ispravim to. A ne sad. Crpe se EU fondovi za male princeze koji dobiju trojku u školi jer su imali 9 od 15 bodova. Stvaramo takvim stavom djecu koja nisu spremna suočit’ se sa životom. Stvaramo djecu koja moraju bit’ u pravu. Stvaramo djecu koja se u društvo ne mogu uključit’ jer ne znaju kako je to komunicirat’ s bilo kime osim sa roditeljem koji im daje sve, što treba i pogotovo što ne treba.

Jel’ tvom klincu stvarno treba 4. čokolada nakon što je pol sata vrištao po dućanu? To znači da će mali opet to raditi samo jer je skužio da će tako dobiti ono što želi. Il’ da ga držiš pod staklenim zvonom i ne daš mu da napravi pogreške. No kad napravi pogrešku, ispravi malog plačljivca, a ne potiči ga na to. U svakom slučaju: izgubili smo dodir sa zdravim razumom. Zato moramo koristiti raznoraznorazne kvazipedagogije koje naposljetku nikome ne koriste. Zato i jesu frustrirani! Jer kad im je trebao roditelj, imali su televizor. Jer im je odgovore na životna pitanja davao onaj frajer iz Nad Lipom 35 koji uvijek kaže „u Ponkovcima veliš“, onaj bubnjar Srebrnih Krila i Oprah. Ljudi, pamet u glavu i ljubav prema djeci.

Što će klincu od 4 godine Iphone!? Tablet? Treba mu svjež zrak, trčanje i društvo prijatelja koji će mu ispuniti dan, a ne fiktivni prijatelji u serijama. Klinci tako postaju sve nesretniji.

Živjela djeca! Živjeli roditelji! Živjeli Ponkovci!

P.s. Ne treba generalizirati. Ima klinaca koji u životu nisu dobili ni milimetar epiderme po guzi, pa su super ispali.

P.s. 2. Da me bar mama više disciplinirala, možda bi bio doktor. Ili upisao pravo (iako bi možda upisao krivo) ili agronomiju. Ili bi već sad imao 30 godina, sređen život, ženu i djecu.

P.s. 3. Ako imate više djece, usmjerite ih prema raznim sektorima: jedno u policiju, drugo u medicinu, treće u pravo, četvrto u agronomiju, a peto u politiku, šesto u vozače. Treba se znat’ snać’ i imat potporu kad se ostari.


Foto: blogs.babycenter.com

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close