Kolumne

Univerzalne trivijalnosti – Nougač

Tarararatarararartaaaaataaaaaaaaatarararatarararartaaaaaaaaaa ta taaaaaaaaa x2
DIE MEISTEEEEEEEER!!!!!(Tararararatararararar) DIE BEEEEEEEESTEEEEEN!!!!!(tarararararatarararra) LES GRANDES EQUIPES!!!!!!!!!!!!!!(tarararararratararararar)
THE CHAMPIOOOOOOOOOOOONS!!!!!!!!! (ta taaaaaaaaataaaaaaaaaaaaaaaaa tu rururur ti tiiiiiii)

Tako nekako na papiru zvuči himna UEFA Šampinjon lige, koju rado gledamo svi što mislimo da imamo dvije dume o drugoj najvažnijoj sporednoj glavno srednje nevažnoj uber stvari na svijetu: nogomeeeeeetuuuuuuuuuuuu!

Taj sport zaslužuje naslov najutjecajnijeg sporta na svijetu. Koje se burek masne pare mlate na tom području! Al ne samo pare. Čini se kao da cijeli svijet onak stane kao Youtube video s lošom Internet konekcijom kada počne Svjetski kup. Odjedanput u tih mjesec dana nitko ne radi, svi se odjednom razbole samo da ne dolaze na posao kako bi gledali igrače, koji imaju primanja jednaka manjoj zemlji na Bliskom Istoku, kako pokušavaju zaslužiti te pare.

I naravno što prosječni Rvat nego komentira cijelu utakmicu. U tih se mjesec dana ciiiiila zemaljska kugloidna tvorevina pretvori u jedno ogromno komentatorsko tijelo. Svi su pametni! Svi! Svi znaju što, kako, gdje, kome, na koji način treba dati, kako puknut loptu, što je špica trebao učiniti. Pa čuješ komentare: „budalo jedna!!! Vidiš da je otvoren!!!“ ili „da su išli na centar i ovaj mu dod’o na krilo, pa ih malo razdriblao pogodili bi gol.“ E pa da je baba muško zvala bi se Eugenije.

Najveći, i najžešći dio svih turnira suuu: SIMjULEJŠNSi! Da da, vrckave padavice jedva dotaknutih visoko plaćenih nabildanih loptoljubaca. Sam te krivo pogleda, odmah pada, ‘vata se za gležnjić svoj nježni i vrišti k’o prosječna ljubiteljka One Directiona. Pa se pravi glup, gluv i ostalo. Uletavaš kao napadač među dvojicu, razmak među njima 3 metra. Panika kod neprijatelja! Al’ nema problema, jer je jedan od štopera Jedi Majstor vičan u Sili pa te pomeo potpuno.

Il’ onaj pasivno agresivni pristup. Trči trči trči prema lopti, polaktari i sebe i sve i sudca, pa se pravi glup. Ima rješenja za to: jednostavno umjesto trav’ce imaš betonček, al grubi, pa da vidiš kako lete po terenu samo da ne padnu na njega. Netko te pogodio pajserom po glavi, a igraš na betonu, ma nema problema: jednostavno ti se glava odvoji od tijela a tijelo nastavi trčati k’o netom obezglavljena kok’ca.

Dakle, to smo riješili. E sad: kako riješiti ovaj problem: ja plaćan onu budalet’nu 156 milijuna europskih željezof, a on nemre ni loptu ravno poslati. Ima da za te pare ubaciš loptu na 45 metara, spustiš je na travku da susjednu ne dotakne. Za te pare, nema krivih dodavanja, nema loših dana, nema joj prebrzo si mi dao. Pošto je to sve profesionalizam, i nakon što se masne pare ubace u plemeniti sport, naravno da nogomet radi nogometa prestaje često, i zamjenjuje ga stav da je to nužno zlo, da ja radim, da ja mogu bit osrednji. Eeeeee guja ljuta u njedrima igrača, koju ubijemo tako da njih isplatimo i ubacimo igrače 5. osnovnoškolske lige iz kluba Lijevo Sredičko pa da vidiš kako se gine za loptu i navijače. Pa se na Camp Nou susretnu Brdovečki Zdenac i Babin Kuk u susretu stoljeća. Kakav El Classico, to bi bio El Babinjo! Bilo bi i krvi i mesa na terenu, al bi bilo nogometa kak’og nikada ni bile tam. I maknuti politique iz nogača, van š njome, kak bi rekle babe. Ima da te nema, jer je nogomet radi plemenite muške/ženske figure koja čini zavidnim nas prosječne pivopije koji se pravimo važni pred srednjim ekranima dok pametujemo našim frendovima, iako smo prije 5 minuta progooglali tko, kako i gdje igra i onako napamet tek tako jer se možemo pravit da znamo, koja je postava i tko je kome što učinio i gdje učinio u zadnjih 6 mjeseci. U svakom slučaju: živio 4. sudac!!!


 

Tekst: Marko Ivković

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close