Univerzalne trivijalnosti – Neš ti vozača

Reporter: Dobar dan mladiću! Čime se bavite i koliko ste stari?

Mladić: Pa, ja sam ka’ studoš, a bavin se čime moren. Iman 21 godinu.

R: A jeste li polagali vozački ispit?

M: Ma nisan, frende, neman šoldi.

R: A kada bi mogli voziti auto u vozačkoj školi, koji bi uzeli?

M: Auuuuu. A uzeabi.. hmmm.. a ća ja znan… Audija R8.. to bi bila šprica frende..

(Na to u kadar uletava Knjazova šamarčina) E NE MOŽEEEEEEE! DRŠŠŠŠŠŠ

Ti bi balavac vozio R8-micu? Ma di?! Po jaslicama? Sada te škol’ce nude elita aute, ono vrh tehnolođije. Tipični mladi polaznik vozačkih škola bira ono auto, stani pani. Zašto? Jer nemaju takvog doma. I tako elitica ”nauči” voziti u autu koji te sam doveze do cilja. Ajd’ mi reci, ‘oš ti naučit vozit u autu koji kada uđeš, očita ti OIB, težinu, index mase, što si jeo, gdje si bio, daje ti savjete za spojeve, jer eto, zna da ti ne ide sa curkama, pa da ti pomogne. Kako moš’ naučit vozit u autu koji ima autopilot, pomoć za gužvu, klimu, servo, koji se ne kvari, čija guma ne pukne kada pređe preko katane, koji ti podesi sjedalo kako tebi paše, koje prebacuje pritisak hidraulike da se prilagodi tvojoj vožnji: dakle, kak’ moš’ naučit vozit u tak’om autu?

E pa NE MOŠ’!! Svaka čast tehnologiji i svemu, al’ neš’ se dobro provest u životu ako je vrhunac tvoje vozačke postignut na početku, u Buggatiju, a ti doma Stojadina imaš. Pa štaš radit u Stojadinu? Pa samo će te depra oprat k’o Indiju monsun, pa će bit belaja.

Predlažem novo! Dakle: učenje vožnje nek’ se produži na 6-8 aktivnih mjeseci. Od ljeta preko zime do proljeća. Pa da iskusiš sve! Od ljetnih pljuskof, do zimskih mećava, i to u sigurnim rukama dragog instruktora. I neka bude po cijeloj Hrvatskoj. A auti?? Ništa mlađe od Golfa II. Dakle, Trabant, Stojadin, Zastava, Yugić, pa da vidiš učenja. Nema serva, nema klime, nema automatskog podešavanja sjedala, nema elektronike ni 6 grama. Vrh elektronike štoš imat će bit Cigo kojeg si unajmio da ti svira jer radija nemaaaaa. Tu ćeš naučit i mijenjati gume, popravljati aute, i dobit iskustvo samo tak’o.

Tu ‘š postati vozač znaš kak’i. Ima da ti nakon 6 mjeseci bezservne vožnje bica postane ubica. Tek nakon toga ćeš cijeniti i klimu, i elektroniku i podešavanje sjedala i glatku vožnju pri brzinama većim od 80 km/h. Oš’ postat vožač? Onda odmah treba vidjet’ koliko to želiš. Lijepo se smjestiš u tonu i pol teškog čeličnog Stojadina ili Lade i da vidimo odlučnost. Kakva karbonska vlakna? Ma ima da voziš šest mjeseci auto kojem 3 mjeseca samo vrtiš volan po parkiralištima. A Lade? Milina, micek sam od sebe svakih 20 km skreće na benzinsku koliko troši soka izumrlih bića.

A onda: turneja Hrvatska! Neće te samo jedan instruktor podučavat, jok! Svaki će te u svojem području pretvorit u stručnjaka. U Slavoniji ćeš tako od Matije učit voziti u svadbenoj koloni sa užom obitelji, dakle cca 300tinjak vozila. U Zagorju ćeš od Jože učit kako voziti pod utjecajem glavobolje od tuduma, pod utjecajem alkohola i kako i koliko dugo trubit svakome sa krapinskim tablicama. Također ćeš od njegovog pajdaša Iveka naučit kako staviti motor Mercedesa iz 2014. u Golf I., pa da vidiš belaja.

U Lici ćeš od Stjepana naučit vozit po snijegu, ledu, tijekom mećave, kroz planine i dok te napada medvjed. Od dalmatinska Frane naučit’ ćeš se oduprijeti fjaki tijekom vožnje, zadržati cool tijekom vožnje kroz šumski požar i naravno, kako pretvoriti auto u luftić. Od Roka iz Imotskog naučit’ ćeš pronaći svoj auto na parkingu. To je u Imotskom službeni sport pošto svaki Imota ima isti auto: bijelu Mečku iz 1989, pa se kroz generacije sposobnost pronalaska auto pretvorila u super moć.

Što se tiče instruktorica: ma može, čim iz sebe izbace žensku refleksivnu radnju kvocanja oko svega što učiniš u autu: „ Zašto se zaletavaš? Uspori prije zavoja! Stani, ubit’ ćeš naš budalo!!” Itd itd.“ Tako se žene već negdje oko Karlovca počinju pripremati za izlaz prema Zadru, pa usporavaju i još se čude: „pa kako to da je izlaz tako daleko? Pisalo je tamo Split, Dubrovnik.“ Eh.. no! Tako se stvaraju vozači! Neš’ ti meni vozit u autu sa servom! E neš! Pa kad kihneš u autu, završiš na drugoj strani autoceste.. e neš’ ti vozača tak’og.

---

 

Tekst: Marko Ivković
Foto: idemvan.hr