Kolumne

Univerzalne trivijalnosti: Male stvari u životu

Ola! Bonjour! Dobro jutro, dan, večer, koji god dio u dana! Nek’ vam ponedjeljak prođe što brže i bezbolnije! A petak navečer nek’ vam ide puževim korakom u dobrom društvu!

Današnja tematika ovoga digitalnoga zapisa jeeeeeeeee: male stvari u životu! Ne, ne! Ne govorim o malim plaćama, malo sna ili malo odmora! Točnije, ne znam o čemu točno pričam. Inače počnem nekako, izgubim se na pola puta i samo se nadam da će prstići naći neki izlaz u već poznatom obliku: živjeli! Ajmo na trenutak lagat’ sebe da znam o čemu danas pišem! Imamo toooooooliko razloga da budemo: depresivni, utučeni, pretučeni, ganuti, uganuti, tužni, kružni i ostali atributi vezani ili nevezani uz tematiku. No uvijek postoje one male stvari u životu zbog kojih na 5 minuta ili trenutak zaboravimo koliko svatko ima problema. To su te nevidljive, previđene stvari na koje ni ne obraćamo pozornost dok se god ne susretnemo sa suprotnim stajalištem. Apstraktno? Nejasno? Vabi li vas odgovor? Odlično! (trljanje ruku) Ako ne, ponovno pročitajte uvod sve do „apstraktno“.

Zamislite situaciju (harfa koja vas odvodi u prošlost ili zamišljenu situaciju)

Idete negdje pješke, Medvednica, Velebit, bilo koja planina (ne hranite medvjede, nosite normalnu obuću i dovoljno vode… nemojte biti turisti) i nakon 4 dana pješačenja vratite se doma. Dakle, tuš niste vidjeli 4 dana. Niste svoj krevet poljubili 96 sati i sad se vratite u svoju malu slobodicu i bolje oblikovanu zadnjicu i uži struk ubacite pod topli tuš. Samo zamislite. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu. I onda tako svježi legnete pod svježe plahte. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu. Znam da možete zamisliti osjećaj, nemojte se praviti da ne znate. Osjećaj čiste uživancije. I onda se ujutro probudite, nedjelja, ne morate na posao, i ustanete se odmorni! Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu. Idila, prekrasnoća, predivnoća. Kao burek nakon cijelog dana gladi. Ili piva nakon cijelog dana posla! To su te „male stvari“ o kojima govorim. I onda skužiš koliko si sretan. Koliko ljudi nema niti tuš, ni krevet, ni svoju sobu, ni plahte ni ništa od navedenoga. Shvatiš koliko su te „male stvari“ u biti ogromne! Zašto ih ne smatramo ogromnima? Jer ih uzimamo zdravo za gotovo. Koliko smo se puta našli šmrcavi, bolesni, gotovo sivo-zeleni od bolesti tako da bi i zaručnica dva tri puta razmislila hoće l’ il’ neće ostat uz tebe, da ne možemo hodat, ili kad se ustanemo da nam je glava u oblacima? Tek tada skužiš koliko si sretan što se možeš normalno ustat iz kreveta. I samo tu imamo tri elementa koji imaju vlastitu težinu: možemo se ustat, imamo krevet i imamo se radi čega ustat.

Još jedan primjer: tišina. Cijelo, ali cijelo vrijeme smo okruženi bukom, unutarnjom i vanjskom (oni koji čuju glasove u glavi.. uz vas sam! (i ja! (i ja! (i ja! (oke.. imam glasove u kolumni))) nemaš..zrik.. zrik… zrik). I kad se nađeš u Maksimircu, sam, skroz sam, usred šume, i nijedan te komarac ne ugrize i nijedan znojni trkač ne prijeđe preko puta. I skužiš odjednom: pa vidi. Ja znam razmišljat. Ja mogu mislit’. Sve što je trebalo je dić’ dupe od te slitine koja troši vrijeme i putovat 15 minuta do prve zelene površine i plavoga neba i jednostavno uživat’.

ILI! Standardna priča svih naših roditelja i praroditelja. “Ja sam se dizao u 4 ujutro, hranio koze, ovce, krave, muzao, čistio štalu, i nisam doručkovao nego sam u 6 krenuo prema školi. Bilo je 50 stupnjeva, a snijeg do koljena! Morao sam pješačiti 25 kilometara u oba smjera, UZBRDO U OBA SMJERA! I to sve dok su granate padale po meni, a vlada nas krala, susjedi optuživali da smo ubili kravu ( a nije istina, nego sam je samo udario autom. Pad u provaliju, e to ju je ubilo). Majka optuživala da smo pojeli hranu, koju nismo mi pojeli, nego ujak iz Bosne koji je došao sa novim Mercedesom, pa dom su svi gledali mjenjač od 4 stupnja prijenosa, on je ukrao 3 ovce, kornjaču, babu Jelu i uzeo svoje dvije nezakonite kćeri sa sobom. Tvoja majka je svaki dan išla sa troje djece, jedno u trbuhu, dvoje na rukama a četvrto na glavi na rijeku, u kojoj su bili krokodili i tamo čistila dvije košulje tvoga oca (bio bogat čovjek) i dok je čistila, ovo se rodilo, ovo sa glave počelo radit’, a ovo dvoje pomoćnih perača ušli u pubertet i izašli.” Da.. znam, pretjerujem, al’ istina nije daleko od istine. I ljudi su živjeli.

Jesmo nezahvalni? Jesmo malo. Ne svojom krivnjom, nego zato što nam druge stvari odvlače pažnj… vidi maca! Mijau, mijau! Jer dobivamo stvari kad mi želimo! Ne kad trebamo, nego kad želimo! Kakva je sreća slušat radio i odjednom ti, van tvoje kontrole, počne svirat najdraža pjesma. Pregenijalno!

Male stvari čine čovjeka sretnim, i to male stvari učinjene s velikom ljubavlju. Što je ljepše od toga da tvoja draga nauči imena svih patuljaka iz Hobbita i onda se svađate oko toga koji je bolji! (no pressure XD) Što je bolje od toga kad si međusobno završavate rečenice? Što je bolje od toga da ti netko dođe i kaže: imao si gadan dan. Evo ti čokolada, kava, plišanac i 5 milijuna eura. Jesam pretjerao? Jesam. 5 milijuna tolara? To je kaj, 4 kune? Ok, malo realnije. Što je bolje od toga da nađeš titlove za bugarski film iz prvog pokušaja, ili da ti fora uspije u ekipi. Ma ništa. Ok, eventualno kad bi se Bill Gates spustio u tvoje dvorište i rekao: samo ti možeš ući u brak sa mojom kćeri/sinom.

U svakom slučaju, male stvari čine život životom, a dok god je hladne pive, vrućeg bureka i piratiziranih filmova, nema straha.

U zahvalu malim stvarima u životu, napisah jednu pjesmu (nemojte previše očekivat’)

https://www.youtube.com/watch?v=FEqhvIMUijQ

Živio burek! Živio život! Živjele male stvari u životu! (Osim male pive. Što je to? Piva za mrave?)

Laki dan!


Foto: agaimages.com
Video: youtube.com

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close