Univerzalne trivijalnosti: Krafnocid i 1. GODIŠNJICA KOLUMNE!

25. siječnja 2016.! Ponedjeljak! Ne bilo koji ponedjeljak! Danas je 1. godišnjica Univerzalnih trivijalnosti! Jedna godina pisanja o glupostima koje ljude ne zanima, jedna godina trošenja virtualnog papira, jedna godina “legalne ludosti”. Wohooooooo! Pa, ako UT može preživjet’ jednu godinu, a onda, baba mu jadna, onda i vi možete preživjeti početak tjedna i dočekati taj famozni petak.

Unatoč lijepoj obljetnici, moram se danas osvrnuti na situaciju koja baca ljagu na ime Hrvatske, koje je bačena u mrak jer nitko ne želi da se sazna za katastrofu koja snižava moralnu letvicu, događa se nešto toliko neljudski da se svaka osoba slabijih živaca zatvori u kupaonu, uđe u tuš ili kadu i odbija izaći dok ne prođe. Životinje bježe od toga i svisoka osuđuju, a ljudi kakvi jesu koriste to za vlastiti užitak.

Radi se o izlovu krafni. Svake godine tisuće i tisuće krafni umire radi tradicionalne proslave poklada. Znanstvenici su uvidjeli da broj stradalih krafni godišnje rapidno raste. S obzirom na 1977. godinu broj endemskih krafni na području Republike Hrvatske smanjio se za 40 %, dok je broj hibridni uzgojenih krafni narastao za 60%. Jedna od ugroženijih endemskih vrsta krafni su samoborske krafne (craphnus solipiensis vulgaris) i riječke krafne (craphnus craphnus fiumennsis). Razlog pada broja te vrste, uz druge vrste poput Mlinarovih krafni (craphnus mllinareus zagrebiensis i craphnus mllinareus cruciensis). Zakon ne propisuje nikakve kazne za krivolovce jer Sindikat Krafni Hrvatske (SKH) još nije digao svoje djelovanje na pravničku razinu. Prirodno stanište krafni postepeno uzmiče ljudskom djelovanju. Krafne zbog nedovoljno čiste vode gube sposobnost razmnožavanja, jer je jedan od preduvjeta uspješnog razmnožavanja čista voda i slušanje Thompsonove glazbe. Sindikat potiče sve građane dobre volje i one koji će to tek postati na uzdržavanje od krafni, jer lanci trgovina nekupljene krafne puštaju natrag u prirodu.

Vlasnici velikih trgovačkih lanaca koriste sve metode kako bi ulovili natprosječne pripadnike endemskih vrsta krafnica, što riječkih što samoborskih vrsta, koje su trenutno najugroženije. Metode su slijedeće: lov na kafne, postavljanje zamki (od najobičnijih do onih koje koriste glazbu Thompsona i Mate Bulića na koju se odazivaju), obećavanje boljeg života u kontroliranim uvjetima, prodavanje magle o kvaliteti života u Njemačkoj nakon koje uzmu krafne u bace ih u podrume pekarnica diljem Lijepe Naše gdje u mraku iščekuju izlaz smrti. Iz tih uhvaćenih primjeraka proizvode se umjetne krafne koje se na brzinu rade umjesto da ih se pusti da upijaju Sunce kroz prosječno 30 godina koliko treba da postanu zrele i odluče se da osnuju obitelj.

Svi ti krafnožderi koji ih na tone jedu ne razumiju da se radi o sustavnom i promišljenom krafnocidu. Krafnocid je ozbiljan problem kako tvrde vodeći u Sindikatu Krafni Hrvatske.

“Vrijeme je da hrvatsku javnost informiramo o sustavnom i svirepom pokolju krafni, pod imenom Poklade. Te su poklade prekoračile svoj životni rok i pripadaju Hrvatskoj koja ne bi trebala više postojati. Mi se zalažemo za prava krafni, dostojan život i preljev vrijedan poštovanja. Njihova kora je ispucala, njihova punjenja su gorka, njihov se prah pretvorio u kristaliziranu masu negledljivu nikome. Borimo se protiv stvarnosti poklada: zaustavimo krafnocid!”

Informirajmo se, ljudi. I slijedeći put kad zagrizete krafnu, razmislite o tome što radite. Razmislite.

Živjele krafne! Živjele Poklade bez krafnocida! Živio Borut iako ga nisam danas spomenuo! Živjeli svi mi!

---

Tekst: e-kako.geek.hr