Univerzalne trivijalnosti: Kava

Ponedjeljak! Punica svih dana. Bivša cura cijeloga tjedna. Aneurizma kada ti ne treba. Možemo mi to!

Život te uvijek nagna na neku malu ironijicu, tako da ni ova nije izuzetak. Dok ja pišem o nektaru života, o smeđoj vodici budnosti, zrnu naše snage, mirisu koji nas je pratio kroz besane noći i besana jutra, ukratko kavi, moram reć’ da mi fali. Ali opet, iz nekog inata ili lijenosti neću podići svoj gluteus maximus XXXL, otić’ stavit svoje grimiznu džezvu. Đezvu? Džezvu!? Dezvu? Jazzvu! Neka, jazzva. Gdje sam stao? Aha da. I skuvat’ si malo tog nektara života koji je nužno zlo svih nas kafomanijaka. Kafa, kava, kahva i sve ostale inačice dio su našeg kulturnog miljea od onog trenutka kada su kafom nabijeni Turci žarili i palili po lijepoj našoj Hrvatskoj, Hrvatskoj, Hrvatskoooj, i obali predivnoj, pre.div.noj. (pjevušim si tu pjesmicu staru 5+ godina: iii čisto plavooo moreeeee. S više cvijeća, manje smećaaaaa) I tako Turci nama ostavili nekoliko lijepih stvarčica, kao sablju, kafu i radnike u Bavarskoj i ostalim germanskim državama. O kavi ima mitova ovih, onih, dobrih, loših. Kava ima egzotičnih, domaćih, mješavina, blendova, instant, dugometražne. U svakom slučaju, kasnije će biti jedna veoma gadna informacija, pa svi vi koji ne želite da vam se oči otvore za divote ljudske inteligencije, pa.. aj ovak. Prije nego što to bude, reći ću vam pa možete preskočit.

Budimo iskreni i recimo: bez kave ne možemo! Probao sam. Uz to što sam počeo žvakati stiropor jer me uhvatila nedostatakkafemanija i svi njezini učinci, iako ZNAM da bi treba prestat to pit, jer ga ipak prećeram uvijek, počeo sam umjesto ljudi vidjeti zelene vrećice mljevene kave kako hodaju po gradu i textaju i textaju drugim kavama. No! Unatoč tome ona je naš dobar i dragi prijatelj kojeg ujutro otvorenih usta dočekujemo.

E ajmo na kavu! Takvu rečenicu često čujemo. Mi Rvati volimo kave. Tj. možda ne kavu kao kavu, već neku vrstu ironično-sarkastičnog-pasivno-agresivnog sjedenja na Špici i pijuckanja kave od 20 kn dok se žalimo kako nam je život težak i kako su svi u Rvackoj pokvareni, smeće, smrde (konobar! Daj još jednu!) gadovi, nitko ništa ne radi, svi su bezaposleni, svi su na socijalnoj pomoći i varaju državu, Rvati ne znaju raditi. I sve to super, divno, krasno dok sjediš na, svakim danom sve većoj, guzici. I najbolji štos je da se na „kavi“ skoro nikada ne pije kava. Nego se pije Tangerina, Radlerčić, Cola, Senzejšn (svi poludili za time) Pan, ukratko: sve osim kave! I najveći problem je privuć’ pozornost konobara (uz sve gore spomenute probleme Rvata). Ako nisi plavuša kojoj jeli.. khm.. da..prsni mišići ispadaju kao oči hipertireotičaru i kojoj baba Vanda mora šivat haljinu još dva tjedna da se pristojno pokrije, nema šanse da ga prizoveš. Aj’ da si mi bivša il’ bivši pa imaš razloga me ignorirati ili mrziti, al’ babe ti jadne, ja sam došao tebi napravit posao. I vjerujte mi, nije muževno i prigodno vidjet bradatu, dlakavu mušku spodobu kako viče 30 sekundi „joooooooohoooooooo“ samo kako bi se kelner ukazao kao, kao nešto što se ukazuje. No dobro, to su kelneru u fancy schmenczi barovima gdje se turisti skupljaju pa im je svejedno. Jednom se ponašao tako da nam je skoro on platio račun, samo da odemo, kako nas je streljao okicama, a mi nevino razglabali o važnim socijalnim temama: ljubavni život Jelene Rozge. Zašto se natpisi „spasimo drveće“ stavljaju na gro papira? Zašto pingvini ne odlete u zrak ako stanu na minu? Dakle, slažete se, veoma aktualni i bitni problemi. No dobro!

Sada slijedi onaj dio gdje otkrivam dubinu inteligencije i razboritosti ljudofa.

Najekskluzivnija kava na svijetu zove se Kopi Luwak. Uzgaja se u Indoneziji. Sam proizvodni proces je kako slijedi: Azijski cibeti, životinje slične mačkama pronalaze sirove i rijetke bobice te sorte kave u indonezijskim prašumama i hrane se zrnima kave. Nakon prolazka kroz probavni trakt skupljači zrna prikupljaju koštice u izmetu, očište, kratko prže pa ih prodaju. Zbog posebnog probavnog sustava i enzima tijekom probave neprobavljeni unutarnji dio zrnaca kave dobije poseban okus. Zbog tog dugog procesa i činjenice da se godišnje može proizvesti samo oko 500 kilograma, cijena može dostići i do 175 US $ za 500 grama. DAKLE! Ljudi pijeju kavu koja je upoznala više nego što je htjela indonezijsku mačketinu. A mi radimo problem ako je kruh 4 sekunde na podu. Radimo problem ako vidimo dlaku u hrani! Radimo problem ako slučajno muha sjedne i odmori na našoj žlici. A paralelno s time postoje ljudi koji u svojim glavicama kažu ovo: vidi što je ova poluprobavljena kava dobra za popit.

Ok.. eto. Dakle, ako pijete previše kave može se dogoditi slijedeće: Prevelike količine kave izazivaju euforiju, nervozu, ubrzan rad srca, povisuju krvni tlak, a mogu uzrokovati i žgaravicu i nesanicu. Kod nekih osoba izaziva depresiju, probavne smetnje, drhtavicu, iritaciju i uznemirenost, a uzrokuje i suženje malih krvnih žila. Isto kao i druženje sa rodbinom na vjenčanjima. A ako ne pijete, nećete vidjet svijet oko sebe. Umjerenost je ključ svega. U svemu treba bit umjeren. Osim u pijenju ove gore spomenute kave. To nemojte..

Živjela kava! Živjele kavopije! Živjeli kelneri! U nove pobjede!

---

 Foto: restoranzaproslavevjencanja.com