Univerzalne trivijalnosti – Ispiti

LIKACLUB

ispitni stres

Uteče skoro prvi mjesec dve i petnaeste godiničice. Taman smo se pomirili sa činjenicom da nećemo ipak ostvariti ništa od onoga što smo nakon 3 L pive ili dva Napoleona (kvazi neki šampanjac, k’o što je Ribar vino) svečano obećali: idem u teretanu, više ću učit, bit ću dobar prema roditeljima, neću sjedit na hladnom, neću se više alkoholizirat, naučit ću jedan jezik, putovat ću stalno, prestat ću pušit’ Drinu il Opatiju, BIT ĆU MANJE ŽIVČAN!!!, i tako to.

No, taj stres nije dovoljan, nego nas gospodin život opet udari (barem nas studoše) po duhu, duši, tijelu, novčaniku itd itd. Nekima već krenulo, nekima će već krenut to bajno doba iživljavanja profesora po jadnim nama koji ni krivi ni dužni moramo polagat račune ne jednom, ne dvaput, neg’ tri puta u godini. Pa oslobod’ me Bože toga kao i pokvarenog mlijeka, slatkog jogurta i depilacije dlakavih muškaraca. I naravno, prokrastinacijska politika koja nam je svjetionik ostatak godine sada pada u vodu. Moraju se zagrijat stolice, mora se Patafixom, super ljepilom , silikonom zalijepit manje ili više oblikovano dupe, sjest i zurit u literaturu, skriptu i ostale uzroke uništenja socijalizacije. Moramo maknuti poglede sa Youbitubija, Fejsbuka, Tvitera i ostalih Bermudskih trokuta gdje nestaje učenje i vrijeme i spustiti pogled na knjigu, tj. kletvu svakoga koji je rekao da na burzu ide sa diplomom faxa (babe ti, prije si mogao barem neki poso nać).

Ali prije nego se zagleda u to, dragi studoši se, kao i svi junaci najdražih nam bajki, zapute u pustolovinu traženja savršenog načina učenja, savršene supstance za poboljšavanje koncentracije, mentalne snage, pamćenja i ostaloga. Onda shvati da je potrošio previše vremena na traženje i da mora 35000 stranica pripremiti u 4 dana; onda je banana, mango, papaja i ostalo egzotično voće koje označava paniku. I onda se naravno nađe 3P metoda učenja, potroši se 4.5 tone Schneider ili Maped markera, da bi na kraju kupio 3 L Jupol zelene i polio po dušmanskoj literaturi koja se umnožava svaki put kada ju ponovno čitaš.

Onda se piju hektolitri bijelog, zelenog, crnog čaja, pa se miješaju pa se čajevi novih boja i nijansi pronalaze: indigo, fuksija i ostale koji muškarci ne vide. I učimo mi tako. Ne vidimo nikoga poznatoga nekoliko dana koliko „učiš“. Kad izađeš iz sobe roditelji te ne prepoznaju, al neka dijete uči. I naravno, nešto se prelomi u čovjeku kada uči Uvod u zdrav razum II. u 3 sata ujutro dok ti ptice prave društvo. Pa se počneš histerično hihotat, pa gledaš udubljenja u zidu, pa odeš na tamnu stranu Youbitubija, i naposljetku shvatiš kako sa svojim kvocijentom inteligencije koji je u biti kao broj dječje cipelice najpametnije otić’ u krevet, u tihi zagrljaj kineskih plahti.

I onda, nakon dva sata sna, kao vojnik koji se pomirio sa najgorim, herojski kreneš prema faxu. Tiho i zamišljeno cvikaš kartu u svom životu i osjećaš važnost svakog trenutka, i strpljivo putuješ prema bojištu, dok si u prozoru tramvaja gledaš podočnjake koje je zaslužio. Ulazi i osjećajno dodiruješ zidove mjesta gdje ćeš stradat, ulaziš u kabinet, predaješ index i počinje baraža. Dum! Dum! Dum! Prof nekaj pita, a ti ni ne shvaćaš, al’ ti se usta kreću sama od sebe. Prema ekspresijama profesora, nisi zeznuo, no nisi ni briljirao. I onda ti predaje index u ruke i pozdravlja. Izlaziš iz kabineta, otvaraš drhtavom rukom index, a unutra piše: Uvod u zdrav razum II. 3(dobar). I odjedanput osjetiš dah života kako ti puni pluća, ponovno rođenje i samo shvatiš: danas ću se napit k’o svinja da kompenziraš sve kaj se dogodilo ovih zadnjih tjedana. A sve kaj smo trebali je: krenut na vrijeme!! Živjeli kampanjci!!

Tekst: Marko Ivković
Foto: Mia Stilinović

Pogledajte spektakularan video kanjona rijeke Like!

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u