Univerzalne trivijalnosti – Hljebijada

Zbunjenost mi opjevaj boginjo bureka, Pere, ‘rvackog sina, koja ga je pogodila

posred plećke junačke. Junak je naš, vraćavši se sa dušmanskog mu posla, dobio

Poruku svoje djeve na ručnom plastičnom golubu. Pisala mu je o gladi

i o nevolji koja je snašla dom njihov, a on se, saznavši muku obitelji

svoje okrenuo na peti i unišao u kruharnicu najbližu i jezikom

prozborio: dobar dan. Očima sokolovim pretražio je police na kojima

hljebovi bjehu posloženi kao vojska slavne prošlosti i kažiprstom želio

ukazati na željeni hljeb, ali avaj,  junak se naš lecnuo vidjevši mnogostrukost

Hljebova. Stisnuvši oči, prebirao je umom koji hljeb njegova djeva

Želi, al’ ih bješe previše. Tamo bjehu, redom: bijeli, polubijeli, četvrtbijeli

Crni, polucrni, polucrni kukuruzni, obični kukuruzni, vulgaris raženi,

Posebni raženi, akcija raženi, miješani, raženo-miješano-bijeli, seljački,

Gospodski, sljemenski, prvosektroski, drugosektorski, zagorski, prigorski,

Tranzicijski, predtranzicijski, postrtranzicijski, hrvatski, mađarski, lički,

Dalmatinski, osječki, vukovarski, zlatna kora, srebrna kora, platinum kora,

Bakar kora, božićni, uskrsni hljeb, proteinski, kreatinski, pšenićni, rižin, skoro

Rižin, integralni, slatki, gorki, kiseli, slani, i druge dušmanske vrste hljebova.

Neočekivano pogođen spoznajom, junak se naš ukipio poput kipa grčkoga

I počeo nevoljno navodnjavati svoju platnenu obuću, dar njeg’ve djeve.

Shvativši da slini, junak je leđima dlana obrisao usta otvorena u čudu i stao

I kao kletvom udaren zaboravio jezikom vladati. Otvoriše se usta ponovo

Ali glasa nikakvog ne izađe. Čuvši neprijateljske povike iza herojskih leđa, jer

Drugi bjehu u žurbi, povratio je svoj cool, i nadajući se da će dobro pogoditi,

Upro je desnicom prema kukuruznom kruhu. Lupivši dukatima o stol, okrenuo

Se i ne pogledavši druge u bijelo njihovih očiju, iskliznuo je nečujno kroz ulaz,

Ušao u plavu metalnu zmiju, i vrativši se doma, dobio čušku jer je krivi hljeb

Svojom hrabrom desnicom odabrao.

Tako završava Hljebijada. Sudbina Pere ostaje nepoznanica ljudima, ali njegovu priču nikada nećemo zaboraviti. Dosta šale i pošalice. Majke ti milene, uđeš u pekarnu i prvo kad skužiš je da slijedećih sat vremena izaći neš’. Jok! Više vremena provedeš razmišljajući koji ćeš kruh uzeti neg’ za koga se udati/oženiti. To prije nije bilo tako! Sjećam se, 3 vrste kruha! 3! Plus bakin domaći, dakle 4! Max 5 u onim dućanima što su imali veze kod Nijemaca. A sad! Sad imaš toliko izbora, pa sad koji, koji je najbolji. To je još ženama lako uzeti, jer one osjećaju silu koja proizlazi iz pojedinog kruha, al mi muški???? Radije odustani odmah od života, odseli se u Sudan i postani koreograf žirafama. Previše je toga!! Al ne staje tu priča, ma neee. Sad pekare prodaju matice, alate, gnojivo, ma WD 40 ideš kupovat u Dubravicu! Dođeš u obližnju i kažeš: „Dajte mi taj set enciklopedija od Britannice!“ Onak, ha!!! Fali ti guma? Odi u Mlinar. Pečeš palačinke, no nedjelja je, 23 h, tvoja tava nema ručku, i krvariš obilno iz abdomenalne rane?! Nema problema: pekara prodaje gaze, tave i eventualno gotovu smjesu za palačinke koju si natopio krvlju iz rane! Zalutao si usred Like, oko tebe samo medvjedi, auto je na rezervi, a punica na stražnjem sjedalu ne prestaje, a ispred tebe samo pekara?! Nema problema, pekare sada prodaju gorivo, visokooktansko, puške za medvjede, sa bonus sačmom i ljepljivu traku da punicu za krov zakeljiš pa da i ona osjeti vjetar u kosi. Zapalile su ti se zavjese nakon što si u 23 h pek’o palačinke, ma nema problema. Ošroze, fuksija, pastel zeleno, limun zeleno, bijelo, biser bijelo, modro plavo, mornarički plavo, crno, crno crno, ponoć crno, bistra noć crno? Prodaju sve. AAAAAA (mahanje rukom) SVEEEE!!!!

---

Tekst: Marko Ivković