Univerzalne trivijalnosti: Uzimam

Opet ponedjeljaaaaaaaaak! Aaaaaaaaaa! Aj’ možete vi to, vjerujem ja u vas! Pokažite šefu iz inata da ste u ponedjeljak najjači! Pokažite klincima da vas ne mogu da slome početkom tjedna!

Ovaj vas tjedan mučim mueslima o čarobnom danu vjenčanja. Počela je sezona vjenčanja, svi se žele na ljeto vjenčat. Svi hoće imat’ plavo nebo i zeleno drveće iz sebe u Perwool pranoj bijeloj fjenčanici. Nitko ne želi imat u tmurnoj jeseni takvu jednu proslavu ljubavi i sreće koju osjećaju samo mladenci dok im roditelji podižu 5 hipoteku kako bi isplatili salu za 850 ljudi od kojih 250 ne znaju, ili da se unajmi šator veličine Dinamova stadiona za 1050 ljudi od kojih je 700 rodbina (slavonsko vjenčanje wohoooo). Ajmo po redu. U jednom trenutku veze muško, ili žena, ako ste moderniji par, klekne na jedno koljeno, po mogućnosti u Parizu, Milanu, Karibima, New Yorku ili Gospiću, i psećim okicama kaže: oš’ se vala udat za mene? A ona/on kaže: e pa ‘oću! (btw, u Parizu, dok ste sa boljom polovicom, ili prosječnom polovinom,  nemojte klečat ako vam se odvezala tenisica ili što god, samo pustite da pleše oko vas, jer će inače bit belaja) I tad kreće predivno vrijeme pokazivanja cirkona promjera 5 milimetra (jer kažu da veličina nije bitna.. khm khm) i samouvjeravanje da se ne bojite kao nikada u svom životu.

Pa krene dogovorancija: sala, župa/sinagoga/džamija/zajednica ili općina, pa bend, pa treba provjerit bendove, pa ovaj ti nije dobar jer se zovu „Nikad Skupa“, pa onaj nije dobar jer pjevač izgleda kao Goran Karan, pa onaj nije dobar jer mi bivši u njemu pjeva, pa onaj nije dobar jer mi bivši u njemu pjevaju!!! (na to se okreneš i shvatiš koliko malo znaš svoju bolju polovinu/cu) pa onda krene lov na vjenčanice i odijela. Neću o tome, jer sam muški pajcek i sve što kažem o tome je krivo. Pogotovo naglašavam to jer jedino što znam su nasumični dijelovi haljine tipa volani, suknja, naramenice? Cif! Tkanina! Boja! Ovratnik!? Veo! Velum!? Ne’am pojma. Muškarcima je puno lakše. Uzmu ono što im drage kažu. Pa ti govori o „jačem spolu“. Tko god to govori, nikad se nije svađao sa ženama za vrijeme, jeli.. ovaj.. khm.. da. Ok. Dalje!

Kreće cvijeće. O Bože.. Ajmo nategnut činjenicu i reć’ da znam kak’ to izgleda. Očito sve ode u Babinu Gredu ako slučajno umjesto plavih delfiniuma koristiš bijele, u kombinaciji sa božurima i tubagijama jer eto to nije u skladu sa horoskopskim znakom njihove šukunbabe koja je slučajno otkrila velebitsku degeniju, al ju je Árpád von Degen preduhitrio i potplatio sa dvije jabuke i malom kozom kako bi se nazvala po njemu, a ne po šukunbabi, pa bi se cvijet zvao velebitska maricenija.

Pa onda sala. Ona treba biti dovoljno daleko da se oformi kolona za vjenčanje i prekrši 250 zakona HAK-a, ali toliko blizu da se ne zaboravi tko se vjenčao. Ona treba biti dovoljno velika za 650 ljudi, ali ne toliko velika da se obeshrabri odlazak na wc tijekom pauze. Hrana mora biti dovoljno različita tako da ljudi ne grintaju, ali opet dovoljno bliska i jednostruka tako da ljudi ne grintaju. Aaaaa, najveći problem vjenčanja suuuuu: ljudi. Od tvog kuma/kume do rođaka Dalibora koji ima tendenciju pričati šovinističke viceve i udarati svirače nakon 5 čaše vina. Vino zato mora biti dovoljno jako da onemogući svakog Dalibora u potenciji, ali opet dovoljno slabo i pitko da plesni podij ne izgleda kao bazen za klince gdje svi leže i chillaju.

Mora bit piva, mineralne, dvije vrste vina, tri vrste soka, mlijeko od badema za tvoju vegansku rođakinju Laru koja odbija bilo koji oblik socijalizacije ako postoje na njemu znakovi brutalnog ubojstva životinje i nasilno ubran paradajz. Glazba mora biti takva da svi plešu, a opet takva da se onemogući onaj plesni krug neugodnosti gdje se svi tresu poput psa za vrijeme vatrometa, tako da jedino kolo ili disco fox upadaju u priču. Po mogućnosti pozovite prijatelje Bugare ili Makedonce tako da jedan cijeli set od sat i pol bude sastavljen od pjesama u 7/8 mjeri i da se svi znoje od toga kako ekipa pleše kolo. Naravno, glazba mora biti pozivajuća, ali ne naređivajuća jer eto, neki bi se mogli uvrijediti što im glazba naređuje da se malo opuste i protresu svoje bljedoliko mlohavo tijelo po plesnom podiju. Svirači moraju imati dovoljno velika čela za 50 eura, ali ne toliko velika da ih se zamijeni za disco kuglu. A sama svadba može se podijeliti na nekoliko faza u dvije skupine: muško i žensko.

Muško: 4 faze. 1. Kravata i košulja uredni. 2. Košulja blago raskopčana, kravata niže. 3. Košulja raskopčana, kravata oko glave. 4. Košulja do pupka rakopčana, ovratnik do ušiju, kravate nema.
Žensko: 5 faza. 1. Štikle. 2. Štikle bole. 3. Balerinke. 4. Balerinke bole. 5. Vide se kurje oči.

I ako ti noge nisu natekle toliko da ti svi preci do onih koji su otkrili vatru ne pomažu oko skidanja kožnih oksfordica i štikala, svadba nije bila dobra. Ima da te noge fantomski bole i nakon amputacije od kroničnog kololitisa i viđeovuštadobroplešeitits.

Nažalost, zadnje od svega dolazi ono u biti najvažnije: samo vjenčanje. To je problem. Ljudi ne razmišljaju o tome na jedan ozbiljan način. Vjenčanje je, babe ti Mande, Mar’ce, Anke i Stjepana (jer eto, osjeća se ka’ žena) konstantno odlučivanje za tu osobu. To nije jedanput, uzimam. Nije, majke ti Janje i oca Franje. Svaki dan kad se ustaneš pokraj tog smrdljivog hrkavca tebi mora biti na umu: Uzimam. Ista stvar: svaki dan kad se ustaneš, a ona od 6 ujutro pegla, radi doručak, klince sprema, i još se žališ što je grintava, a ti se vratio prije 2 sata, a u autu 50 kila ananasa, nemaš pojma otkuda, na pameti mora bit: Uzimam. Nema tu moje, tvoje, sad je to naše. To je problem, što svi misle da je to igra, a ne život. Svi misle da je život u paru konstantno romansa, ruže, bombonjere i likerčeki, a nije. To ne znači da ne bi trebalo odustat od toga, Bože prosti, ne. To znači da se prije svega toga treba dvi’, tri dume u glavi stavit pa onda možemo dalje. Stara narodna kaže: muško ulazi u brak nadajući se da se ova neće promijenit, a žena ulazi nadajući se da će se ovaj promijenit. E sad. Zašto muškarci pristaju na tu romantičnu kapitulaciju i potpišu toj jednoj jadnoj ženi da će je tolerirat do kraja života. Eeeee, došli su radi ljubavi, ostali radi pive, a i netko im mora mamu zamijenit.

Živjela vjenčanja! Živjeli mladenci!

P.s. Pitate se što je sa prvom bračnom noći. E pa kad ti dođe par na vjenčaje, a dofura još dvoje svojih klinaca od 3 i 4 godine na krštenje, onda se zap’taj.

P.s.2. Tortu nisam spomenuo, al’ uzimate namjerno tortu od oraha jer znate da je pola njezine strane alergično, a ko fol, nisi znao.

Laki dan!

---