Un (Happy)

Zadnjih tjedan dana gdje god se pojavim, glavna tema razgovora je snimanje spota „Happy“ u našem malom gradu Gospiću. Svi s oduševljenjem pričaju o odličnom projektu, pitaju se na čiju je inicijativu projekt pokrenut te zajednički zaključuju kako je nešto poput tog projekta baš ono što treba našem uspavanom gradiću.

Nakon svih tih priča i pričica došao je i dan snimanja spota koji je, kako doznajemo iz prve ruke, brojem sudionika bio razočaravajući. Svi oni koji su se pojavili, ludo su se zabavili, međutim njihov broj je vrlo, vrlo mali. Osobno, mene to nimalo ne iznenađuje. Vas da? Onda trebate malo češće pratiti zbivanja u gradu, i odaziv građana na iste. Puno puta sam čula kako ljudi kukaju da nam je grad mrtav, ništa se novo ne događa, svaki dan je potpuno isti, dosadan i nimalo zanimljiv… Tada se pojave osobe željne promjene, unesu cijele sebe kako bi promijenili nešto i unijeli malo sunca u našu tmurnu svakodnevicu, ali bez ikakvih rezulata. Zašto? Paaa puno je lakše sjedit u prvoj birtiji, komentirajući kako nam je baš nešto takvo trebalo i kako je žalosno što je odaziv tako mali, čak i ne pomišljajući da maknemo guzicu s tvrdih barskih stolica, mrdnemo malo njome te samim tim činom usrećimo kako i organizatore i sudionike, tako i same sebe. Jer sreća je duplo veća ako se podijeli s nekim!