U iščekivanju Nove Godine

Ponovno je pravi trenutak da osvijestimo smjer kojim smo odlučili ići u svom životu i stav koji je potreban da bismo započeli novi godišnji izazov. Kao i na svakom prijelazu godine, većina će nas razmišljati o životu koji smo proživjeli u godini koja završava i o onome što želimo u godini koja počinje.

Početak nove godine gotovo nas nužno vodi sagledavanju naših života, kako vlastitog, tako i zajedničkog života čovječanstva, sagledavanju koje je s jedne strane retrospektivno, a s druge je pogled u budućnost.

Najljepše što možemo jest zamišljati tu budućnost, oslikavati je bojama naših snova i nada, vjerovati da će s vremenom u svakom smislu sve postati bolje. No, koliko god mi usmjeravali ove želje prema budućnosti, ona je obojena onime što smo već proživjeli, stečenim iskustvima, rijetkim i svijetlim trenucima sreće i mnogim trenucima straha i tjeskobe.

Kako sanjati o boljoj, pozitivnijoj godini kada smo svakodnevno izloženi brojnim vijestima koje nas potapaju u tugu, očaj ili, još gore, u ravnodušnost da ne bismo patili?

Vijesti nas zasipaju poput lavine, vješto prikrivene od strane inteligentnih osoba ili onih kojima je u interesu prikrivanje istine, a u nekim slučajevima maska se više i ne koristi, već se stvarnost prikazuje u svoj svojoj okrutnosti. Posvuda u svijetu postoji neka otvorena rana, čitava društva propadaju zbog siromaštva ili zbog prekomjernog bogatstva, a pojedinci osjećaju nemoć da zaustave ovaj razvoj stvari i još veću nemoć da ga otklone.

Čini se da naše vrijeme obilježavaju teškoće. Sve je usporeno, otežano, postaje teško i nedostižno. A to vrijedi i za pojedince, i za male i velike skupine ljudi. Što učiniti?

Navikli smo gledati na budućnost kao na stalni napredak, bez problema ili barem sa sve manje njih, jer će nam navodno sve doći gotovo, jer su rješenja dana. Možda nas je ova vizija našeg vlastitog razvoja sterilizirala, oduzela nam energiju i kreativnost. Možda se s toliko mogućnosti također umanjila moralna snaga koja karakterizira – ili bi trebala karakterizirati – čovjeka… Mnogo je tih možda… Sigurno je da se briljantna predviđanja nisu ispunila i općenito se svi osjećamo zbunjeno pred poteškoćama s kojima se suočavamo i pred ograničenom sposobnošću da ih riješimo.

Međutim, čovjek je i dalje gospodar svoje volje, svojih misli, svojih osjećaja, svojih djela. Dovoljno je samo otvoriti oči, uzeti ono što imamo pred sobom i ponovno koristiti naše prirodne sposobnosti. Ne mislim da treba pokušati vratiti lažni optimizam, već je potrebno povratiti unutarnju snagu za suočavanje s teškoćama, za razborito razmišljanje, dobrodušnost, časno djelovanje, svakodnevno izražavanje volje, i osnažiti ove zaboravljene, no unatoč tome tako potrebne elemente za život da bismo znali što je to što smo proživjeli i da bismo mogli nastaviti planirati svoj život za sutra.

Vrijeme je da prihvatimo teškoće kao nešto neodvojivo od postojanja. Vrijeme je da ponovno postanemo jaki, dostojanstveni i sretni, čak i kad se nalazimo usred problema jer je to najbolji način za izlazak iz njih. Kada znamo i jasno vidimo ne očekujemo poklone od nove godine nego koristimo istinske darove koji nas pretvaraju u stvarne sudionike zajedničke i pojedinačne sudbine.

---

Tekst: nova-akropola.com
Foto: saltforkstateparklodge.com