TURIZAM u Hrvatskoj: Najslabiji smo u Europskoj uniji

Turizam u RH napreduje, ali unatoč značajnim investicijama u najvećim hotelskim kućama proteklih godina Hrvatska se sporo odmiče od strukture smještajnih kapaciteta u turizmu, u kojem dominira privatni smještaj, vrlo često upitne kvalitete. Prema godišnjoj analizi u sektoru turizma koju je objavio Eurostat, u Europskoj je uniji 2013. godine ostvareno ukupno 2,6 milijardi turističkih noćenja. Prema Eurostatu, 64,4 posto tih noćenja ostvareno je u hotelima. Kad je riječ o Hrvatskoj, od 64,4 milijuna noćenja, 32,7 posto ostvareno je u hotelima, što je najniži prosjek u EU.

Kritična točka

Noćenja u privatnom smještaju su na prvom mjestu sa 41,4 posto, a na trećem su mjestu kampovi sa 25,8 posto udjela u noćenjima. Usporedbe radi, pojedine turističke zemlje apsolutno dominiraju u hotelskom smještaju: noćenja u Španjolskoj u hotelima su na prosjeku od 73,5 posto, na Malti je riječ o 97,2 posto, a na Cipru 99,8 posto.

Stručnjaci godinama upozoravaju da je struktura smještaja jedan od ključnih ograničavajućih faktora daljnjeg rasta hrvatskog turizma. Hotelijeri su, pak, vrlo glasni u upozorenjima da je prošlogodišnje vraćanje međustope PDV-a na smještaj sa 10 na 13 posto značajno utjecalo na daljnji pad investicija.

U Valamaru, jednom od dva najveća turistička poduzeća u Hrvatskoj nizak udio hotelskog smještaja u ukupnim smještajnim kapacitetima smatraju prepoznatom kritičnom točkom turizma.

Dobra zauzetost

– Jedini način da se približimo EU prosjeku je kroz velika ulaganja u nove hotelske kapacitete i proširenje postojećih. Postoji niz programa Vlade koje potiču stvaranje novih hotelskih kapaciteta i obnovu, i moramo priznati da broj kreveta u hotelima u Hrvatskoj raste, iako nedovoljno brzo – kažu u Valamaru.

– U ukupnoj strukturi smještaja kapaciteti hotela i resorta čine 17 i 18 posto. To je neusporedivo s ijednom državom slične proizvodne strukture. Hoteli u Hrvatskoj svakako ostvaruju znatno veću zauzetost od ostatka smještaja, pa su čak po zauzetosti na visokom petom mjestu u EU – ističe Branko Bogunović, glavni market analist, partner iz konzultantske tvrtke Horwath HTL-a.

Prema njegovoj analizi, na problem malog udjela hotelskog smještaja je moguće djelovati s dvije poluge. Jedna je povećanje hotelskog smještaja kroz nove investicije ili transformaciju dijela privatnog smještaja u male hotele, a druga je smanjenje kapaciteta privatnog smještaja kroz jačanje kontrole i pravila igre kojim bi se postupno eliminirali oni iznajmljivači koji ne zadovoljavaju minimalne standarde kvalitete.

Eliminacija nekvalitete

U svakom slučaju, ističe Bogunović, nužna je proaktivnija politika upravljanja privatnim smještajem koji čini 50 posto ukupnog smještaja jer ako država praktično ne upravlja s pola smještaja, onda ne upravlja ni turizmom.

– Što se tiče novih investicija, nakon dugog razdoblja stagnacije, stvari se postupno pokreću, mada možda ne onom brzinom kojom bismo svi željeli. Aktivacija državne imovine stidljivo počinje – recimo, projekt Kupari – ali su tu i druge investicije poput rovinjske Maistre s dva nova hotela ili Sheratona u Mlinima. Razlog toga je što zbog raznih faktora, uključujući i ozbiljniji nacionalni turistički marketing te aktivniju ulogu Ministarstva i EU na strani poticaja, povrat na investicije u hotelijerstvu polako pada prema desetak godina, što je već pristojan konkurentski standard.

Kad bi se tome pridružila i konkurentna porezna politika, PDV prije svega, rezultat bi bio i daleko bolji – pojašnjava Bogunović.

Iznajmljivača 46% više

U Valamaru kažu kako je za povećanje broja noćenja u hotelima važan razvoj destinacije, te stoga trenutačno provode investicijske projekte vrijedne 330 milijuna kuna.

Hrvatska je u posljednjem desetljeću povećala raspoložive smještajne kapacitete za 25 posto. Najveći rast od 46 posto u deset godina do 2011. zabilježen je upravo u kućanstvima, zatim slijede hoteli s rastom od 19 posto i kampovi s rastom od 12 posto.

Premda su pojedine destinacije kao što su Dubrovnik i Rovinj značajno iskočile po kvaliteti hotelskog smještaja, u strukturi i dalje dominiraju hoteli srednje kategorije s tri zvjezdice. Osim manje zarade, niža zastupljenost hotela u ukupnim smještajnim kapacitetima direktno negativno utječe i na trajanje turističke sezone.

– Jednom kada je standard privatnog smještaja podignut je zapravo gotovo nevažno koliko ga je u strukturi u odnosu na hotele. Na primjeru Nizozemske, ali i zapadnog Mediterana, možemo vidjeti da su u pojedinim destinacijama su čak objekti privatnog smještaja kvalitetniji jer postoje samo masovni hoteli. I u Dubrovniku ta je razlika danas vrlo mala, a toga ima i u unutrašnjosti Istre, na Pelješcu i po otocima – zaključuje Branko Bogunović.