TOMAIĆ iz Runolista: “Trgovački lobiji ucjenjuju niskim cijenama, a mi smo prisiljeni tako raditi, zato prodajem Siranu!”

Prije šest godina Sirana Runolist izgradila je novi pogon u Otočcu. Velika je tada to bila priča u otočkim kuloarima, a s druge strane vlasnik Tomaić preselio je pogon iz svog Krasna u poduzetničku zonu Grada Otočca s ciljem bolje prometne povezanosti i lakšeg poslovanja. Činilo se kao dobitna kombinacija i za grad i za tvrtku. Prošlog tjedna bili smo u posjeti Sirani Runolist, najpoznatijoj ličko preradi mljeka poznatoj po kvalitetnim sirevima s brojnim nagradama.

Cijela priča počela je s 800 tadašnjih maraka i s jednim zaposlenim, prije više od dvadeset godina. Danas mljekara broji 16 zaposlenih a novi pogon izgrađen u Otočcu koji uključuje kušaonicu i edukativni hodnik, sufinanciran je od strane Europske unije. Međutim, nije sve tako pozitivno kao što izgleda. I mnogo je lošijeg okusa od nadaleko poznatih Tomaićevih sireva.

“Hrvatska je danas, što se tiče proizvodnje, izgubila svoj identitet. Trgovački lobi jednostavno je uništavač naše domaće proizvodnje jer nije donešen zakon o poštenoj trgovačkoj praksi.  Nas proizvođače lobiji ucjenjuju dumping cijenama koje nigdje u EU ne postoje, ruše nam cijene, a mi smo prisiljeni prodavati. Imate trgovačke centre u kojima su stalno akcije, toga nema nigdje. Što mislite na čiji račun? Na štetu nas proizvođača… Osim toga, namete koje imamo prema državi, to nema nigdje.” istaknuto je vlasnik Sirane Runolist gosp. Tomaić.

Osim toga, Tomaić je naglasio da Europsku uniju ne možemo kriviti za trenutno stanje, jer su prije toga hrvatski “stručnjaci” (op.a) imali priliku pregovarati uvjete za poslovanje u  svakoj državi članici. Osvrnuo se je i na urede državne uprave, ali i one županijske.

“Mi imamo dožupana za gospodarstvo (Ličko-senjske županije, op.a), taj nikada nije došao u niti jednu tvrtku u županiji da pita kakvi su problemi u gospodarstvu, što bi trebalo napraviti i pomoći, ništa…a svi oni u državnoj upravi i županiji žive i primaju plaće od našeg rada.”

Političare je spomenuo u vidu brige oko izbora, po poznatom hrvatskom receptu hrvatski političari, a tako i oni lički, pričaju o uvjetima i napretku proizvodnje samo u to vrijeme. Nakon izbora poduzetnici se zaborave. Tomaić je na kraju zaključio ovu poduzetničku priču isticanjem činjenice kako se nakon toliko problema odlučio za prodaju Sirane i cijelog pogona po cijeni od 600 000 eura, iako cijeli pogon vrijedi više od 1 200 000 eura. Prodaje siranu za pola cijene jer ne vidi smisla stvarati u ovakvim uvjetima rada i na tržištu koje ne dozvoljava normalan rad.

Budućnost ličke poljoprivrede ovisi o ovakvim mljekarima koji prikupljaju mlijeko od preko 80 kooperanata s ličkog sela, a iz prve ruke saznali smo i kako se prema takvim bitnim faktorima u lokalnoj zajednici odnose država i lokalna i županijska samouprava.