Tko se krije iza oslikanog zida u Branimirovoj?

Većina ljudi kada čuju izraz “ulična umjetnost” pomisli na vandalizam, grafite po zgradama, tramvajima, pločnicima, trgovinama, wc-ima, pothodnicima, svemu. Ni u jednom trenutku ne pomisli na drugu stranu priče – kako je i zašto to sve nastalo? Ulična umjetnost danas je izgubila svoj izvorni smisao, zato su se pojavile  zablude i predrasude prema toj grani umjetnosti. Pa hajdemo ispočetka.

Ulična umjetnost razvila se na ulicama i drugim javnim mjestima kao dio hip hop kulture 1970-ih. Takav način izražavanja je moćan način da se dosegne javnost. Svaki umjetnik imao je svoje razloge zašto je htio da se čuje ono što govori. Obično su razlozi bili vladine greške, stvari koje vlasti rade krivo, društveni problemi koji se ignoriraju, činjenice o kojima mediji nisu smjeli govoriti…

S vremenom se sve više kultura razvijala, a širenjem dolazi do podjele tako da je ono primarno izgubilo prvobitni smisao.

Da bi se uličnoj umjetnosti popravila slika, diljem svijeta različiti umjetnici došli su do novih ideja:

• Living Walls – godišnja street art konferencija osnovana 2009 kojoj se lokacija mijenja svake godine
• Fremantle street art festival – najveći festival ulične umjetnosti u Australiji
• “City of gold” international urban art festival – Južna Afrika
• Festival ulične umjetnosti – Mostar
• The Alexandria King Street Art Festival
• International Street Art Festival
• Branimirova ulica, Zagreb – http://www.dnevno.hr/vijesti/zagreb/3582-foto-dobra-vibra-na-zidu-grafita-u-srcu-zagreba.html
• Muzej ulične umjetnosti, Zagreb – https://www.facebook.com/pages/-MUU-Muzej-uli%C4%8Dne-umjetnosti/334086063276

Muzej ulične umjetnosti u Zagrebu napravio je puno za umjetnike, grad, prolaznike i ostale zainteresirane. Muzej nema svoj stalni prostor nego seli svoje radove gradom kako to inače funkcionira s uličnom umjetnošću. Tijekom zadnje dvije godine organizirali su nekoliko projekata čija je posjećenost bila veća od očekivane.

Prvi projekt koji je organiziran bilo je oslikavanje Branimirove ulice u Zagrebu. Svima dobro poznat dugački zid s različitim slikama, različitih umjetnika, različitih stilova. Nedavno je taj zid trebao biti srušen, ali svi su se pobunili protiv toga jer taj dio grada vizualno je bolji s oslikanim zidom nego bez njega.

Također, jedan od poznatijih događaja u sklopu muzeja bilo je oslikavanje Sigeta 2012. godine.

Trenutno se događanja muzeja mogu vidjeti u Vlaškoj 87 u prostorijama stare bolnice. Otvorenje postave bilo je 31. kolovoza ove godine i došlo je više od 1800 posjetitelja.

Ulična umjetnost još uvijek nije pozitivno prihvaćena u društvu, ali situacija se iz godine u godinu poboljšava. U društvo je usađena kriva slika o umjetnosti s ulice zbog načina nastanka i prezentacije medija. Malo ljudi je upućeno u to kakva sve kvalitetna djela, skulpture i crteži nastaju u napuštenoj ruševini iza njihove zgrade koje su napravili samouki ljudi. Jer, tko bi svojevoljno provodio vrijeme u takvom prostoru? Previše predrasuda i malo znanja i razumijevanja.

Ulična umjetnost je puno više od uništavanja tuđe imovine, šaranja po tramvanjima i grafitiranja zgrada. Uvjerite se u Vlaškoj 87.

Tekst: Tamara Hodak