Kolumne

SVEMU UNATOČ: Ovako umire pravednik- blaženi Alojzije Stepinac

Ove godine, 10. veljače, Crkva u Hrvata slavila je pedeset šestu godišnjicu smrti jednog od njezinih najvećih sinova- blaženog Alojzija Stepinca. I danas u hrvatskoj javnosti nema previše prostora za duhovnu ostavštinu našeg blaženog kardinala. Blaženika se, međutim, ponekad koristi u dnevnopolitičke svrhe ili ga se nastoji diskreditirati kroz prizmu odnosa sa Srpskom pravoslavnom Crkvom. Pokušava ga se svesti samo u crkvene okvire, kao da se namjerno zaboravlja koliko je dobra učinio kao zagrebački nadbiskup u vremenima boli i trpljenja, obezglavljenosti i patnji hrvatskoga naroda.

Malo se govori o Stepinčevojnjegovoj požrtvovnosti i gorljivosti u pravednosti, svjedočanskom životu u trenucima pogibelji, suprotstavljanju fašističkom teroru kad je najbolje bilo šutjeti i potvrdno klimati glavom: “Sam jasenovački logor sramotna je mrlja na časti NDH. Poglavniče! Onome tko me gleda kao svećenika i biskupa govorim s Kristom na križu: Oče, oprosti im jer ne znaju što čine… To je sramota za Hrvatsku.” Prešućuje se Kardinalovo zalaganje za djelotvornu ljubav prema bližnjima, bili oni pripadnici hrvatskog naroda, Srbi, Židovi ili Romi: “Katolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju, i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase kao tvorevine Božje… Za nju je čovjek jednako Crnac iz centralne Afrike kao i Evropejac. Za nju je kralj u kraljevskoj palači upravo tako čovjek kao i zadnji siromah i Ciganin pod šatorom… Sistem strijeljanja talaca zbog zločina kojemu se ne može otkriti krivca, poganski je sistem koji nikad nije urodio dobrim plodom…”

I danas neki zlonamjernici osporavaju i umanjuju Alojzijevo zauzimanje za Slovence, Poljake i tisuće partizanske i pravoslavne djece koju je nesebično spašavao: “Svaki bez obzira na rasu ili narodnost, ili bez obzira na druge razlike, nosi u sebi pečat, obilježje Boga Stvoritelja i ima svoja vlastita prava, u koja nitko ne smije dirati, ograničavati ih silom.” S jednakim žarom borio se i protiv komunističkog bezbožničkog režima, koji je vješto iskoristio pobjedu antifašista u Drugom svjetskom ratu i pod krinkom pravedne osvete sijao smrt i otvarao nove rane hrvatskom narodu. Stepinčevim suđenjem sudilo se jednom narodu, stoga nekima smeta njegova nedužnost.

Blaženi Alojzije, Kristov svjedok ljubavi, istinskivjernik, a time antifašist i antikomunist, svojim je životom postao poput svjetionika na stranputicama i olujama svoga naroda i čuvao nadu u vremenima straha i očaja. Uzdamo se u njegov zagovor, u nadi da će vrlo skoro postati i svecem Katoličke Crkve koju je toliko ljubio.

Iz Blaženikova života:

-Rođen je 8. svibnja 1898. godine uBrezariću kraj Krašića.

-Zaređen je za svećenika 25. listopada 1930. godine u Rimu.

-Posvećen je za biskupa 24. lipnja 1934. godine u Zagrebu.

-Zagrebačkim nadbiskupom proglašen je 7. prosinca 1937. godine.

-Osuđen je na političkom procesu 11. listopada 1946. godine na 16      godina zatvora. Robijao je u lepoglavskoj tamnici do 5. prosinca  1951. godine.

-Imenovan je kardinalom Svete Rimske Crkve 29. studenoga 1952.  godine.

-U Krašiću je zatočen do svoje smrti.

-Umro je 10. veljače 1960. godine u Krašiću.
8. svibnja 1998. godine za svečane proslave stote obljetnice rođenja  najavljena je beatifikacija

-3. listopada 1998. godine papa Ivan Pavao II. proglašava u Mariji  Bistrici Alojzija Viktora blaženikom.


 

Foto: sibenskiportal.hr

 

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.




Oznake
Back to top button
Close