Svemu unatoč: Njegovo veličanstvo Teletext

Među naš narod, posebno mušku populaciju bez obzira na dob, uvukla se ružna navika koja sve više prerasta u ovisnost. Riječ je o kockanju i klađenju, osobito sportskom klađenju u kladionicama, kojih u našim mjestima ima skoro više od kafića. Klađenje uzima sve više maha, a ruke trljaju samo vlasnici kladionica i u tome ne vide nikakav problem. Kladionice rade svaki dan, bez ikakvog reda i ograničenja, i nedjeljom i blagdanom, vjerojatno će uskoro raditi i na sam Božić, jer potreba tržišta tako nalaže.

Zaposlenici kladionica izloženi su pritiscima sa svih strana, od vlasnika do onog prostaka koji je krivo napisao listić, pa onda bijesno okrivljuje drugoga. Poseban su problem maloljetnici, kojima se bez ikakvih moralnih dvojbi dopušta klađenje, osim onih upozorenja kojih se nitko ne pridržava. Naprotiv, vlasnici ih potiču na klađenje, pod izlikom zabave, a tako dobivaju sigurne ovisnike na duže vrijeme. Klađenje postupno razara osobu, unosi nemir i nervozu, jer je po cijele dane uključen teletext i sportski događaji određuju što će se i kad gledati. Razgovora gotovo i nema. Laž i psovka zaštitni su znak takvih ovisnika.

Za mnoge je klađenje tek bezazlena zabava, no ima i brojnih slučajeva kada klađenje postaje opasna ovisnost. Ovisnici o klađenju su oni koji se žudnji za klađenjem ne mogu othrvati u svakodnevnom životu. Takvi su često suočeni s ružnim posljedicama, prate ih problemi u obitelji, često im je i egzistencija ugrožena zbog financijskih nedaća u koje upadaju. Prate ih dugovi, nerijetko su im i kamatari za vratom. Takve stalno prati misao kako će ih baš ovaj put sreća pomaziti, kako će novim ulaganjem – koje će ovaj put “sigurno” donijeti dobitak – uspjeti riješiti prethodne gubitke iz kladionice.

Ovisnost o kocki, a klađenje se može svrstati u tu kategoriju, psihološki je poremećaj koji zahtijeva liječenje. Potreba za hazardnim igrama u svakodnevici svrstava se u prisilne radnje i najbolje je za ovisnike bolničko liječenje. Na taj se način postiže takozvana početna apstinencija, a s druge strane ovisnik se izolira od mogućih posljedica koje nude kladiteljski gubici. Liječenje je u tim slučajevima kombinirano. Metoda je ciljana, pacijentu se objašnjava srž problema i pokušava se promijeniti način njegova ponašanja. Naravno, sve ovo je nemoguće bez početnog koraka- priznanja ovisnosti.

Prema jednom istraživanju, u Hrvatskoj je preko 50000 ovisnika o kocki i klađenju. Prema podacima Ministarstva financija RH tijekom 2014., za vrijeme Svjetskoga nogometnog prvenstva, građani Hrvatske su u kladionicama uplatili preko 500 milijuna kuna. Kad bi se tome pribrojale druge igre na sreću kao što su lutrija i sportska prognoza, a da ne spominjemo automat klubove i ostale legalne i ilegalne prostore igara na sreću, onda je zaprepašćujuće velik broj mjesta i osoba koje se bave ovim unosnim zanatom. A bave se jer ima velik broj zainteresiranih za klađenja i igre na sreću, koji čekaju da im se «sreća nasmiješi» u čarobnim brojevima i rezultatima, ili da ih potpuno uništi.

A kad se onim stotinama milijuna koji se okrenu samo za vrijeme npr. svjetskog prvenstva pridoda i sav onaj novac što tijekom cijele godine prolazi kroz kladionice, lutrije, sportske prognoze, automate, onda su to nevjerojatne brojke.

Bilo bi poželjno ozbiljnije se pozabaviti ovim problemom, dok, posebno za našu mladež, ne bude kasno. Kroz radionice, prezentacije i školski program, ali ponajprije konkretniju zakonsku regulativu, iako i država ima koristi, potrebno je djelovati preventivno, kako ne bismo odgajali ljude koji nemaju snage reći NE!

---

 

Tekst: Plamenko Nosić
Foto: static.guim.co.uk