Svemu unatoč: Kauboji opet jašu, unatoč teškom porazu

Bilo je to prije trinaest godina, u Portugalu. Hrvatska rukometna reprezentacija došla je na Svjetsko rukometno prvenstvo oprati sramotu s prethodnog natjecanja, Europskog prvenstva, na kojem su bili posljednji. Nikad gori plasman u povijesti hrvatskog rukometa i ekipnog sporta uopće! I onda se s gotovo istim igračima dogodilo čudo pod ravnanjem Maga di Umaga, luckastog profesora Lina, a u izvedbi najboljeg rukometaša svih vremena, maestra Balića. Iako su krenuli porazom, izborili su finalnu utakmicu u kojoj su uvjerljivo porazili Nijemce. Prvi put zadnji, a godinu dana kasnije prvi put svjetski prvaci u ekipnom sportu! Iako je Hrvatska već bila „svjetski prvak“ u nogometu, ova medalja je zaista bila zlatnoga sjaja.

I počeo je niz, uspjeh za uspjehom, teško je sve pobrojati ukoliko niste sportski novinar. Olimpijski pobjednici, svjetski doprvaci, europski doprvaci i to u više navrata, bronce i ne brojimo, a od 2003. samo dvaput nismo bili među četiri najbolje ekipe, a jedno peto mjesto ostvareno je nakon briljantne igre i šest pobjeda, te jedinog poraza- od moćne Francuske.

I otad su nam ti Francuzi skoro postali noćna mora. Najviše je zabolio onaj domaći poraz u zagrebačkoj Areni, i to u finalu Svjetskog prvenstva. Niz razočaranja prekinut je na Europskom prvenstvu u Srbiji, ali su nas na prošlim Olimpijskim igrama u Londonu opet dobro ispljuskali i počeo se osjećati strah, kao da za Pijetlove igraju čudotvorni Asterix i  Obelix. Odnosno, Omeyer!

Ali, kad su u pitanju rukometaši, kompleksima nema mjesta. Danas igra neka nova Hrvatska, na terenu su neki novi klinci, koji nastavljaju oduševljavati svojom srčanošću i umijećem. Lovimo prvo europsko zlato, ali kako god prvenstvo u Poljskoj završilo, sigurno će biti još velikih uspjeha, jer ovim mladićima rukomet je u genima, od Đakova do Metkovića, od Ljubuškog do Mostara.

---

 

Foto: ezadar.hr