Sve je laž!

Kako kaže naša draga Wikipedija, laž je svijesno izrečena laž ili obmana. Osobno, pod laži svrstavam i pretvaranje i skrivanje istine, pa mi je presmiješno kada netko izjavi da ne laže. Čekaj, kako ne lažeš? Već od malih nogu, svi smo mi na neki način lažljivci… Ako nikome drugome, lažemo sami sebi.

Pa, krenimo od početka. Kad smo bili klinci, svi smo uzimali Tic Tac i zamišljali da su tablete, točili vodu u čašice od rakije i pravili se da eksamo, zamišljali hostiju umjesto čipsa i tako u nedogled. Onda smo krenuli u školu, nevine laži su se malo produbile. Na standardno pitanje “Što ima novoga u školi?”, k’o iz topa slijedio je odgovor “Ništa”. To bi možda bila i istina kada bi se pod pojmom “ništa” podrazumjevao jedan neopravdani i pisanje nenajavljenog ispita. Zatim kreću prve simpatije i “velike” ljubavi. Tko bi normalan priznao da mu se netko sviđa? Uzmimo za primjer moj razred. Više od pola cura slinilo je za istim dečkom, pratilo svaki njegov pokret i topile bi se ako bi nam se obratio. Ali neee, on je tako fuj, frizura mu ide na krivu stranu, ne drži se ispravno i hlače su mu predugačke, pa kome bi se on svidio? Nijedna od nas ne bi priznala valjda ni pod prijetnjom smrću da smo lude za njim. I evo nas polako u sadašnjosti. Vjerujte mi (kao što i sami znate) ništa se promijenilo nije. Lažemo da smo dobro, da smo sretni, da nas ništa ne boli, da nam je plaća taman, da nemamo nikakvih problema. Osim što lažemo drugima, mi lažemo i sami sebi… Od sutra ćemo na dijetu, izaći ćemo van i popit ćemo samo jedno piće (i to sok od jabuke), i tako u nedogled.

Kad pogledamo, cijeli naš život satkan je od laži. Ali, što kada sve krene po zlu? Kada nevina laž ili sakrivanje istine uništi osobu do koje nam je stalo? Kako ispraviti pogrešku? Priznati sve ili se još dublje uvlačiti u zapetljano klupko obmana?

Bez obzira kakve bile (nevine, dobronamjerne, potrebne ili nepotrebne), laži su laži i prije ili kasnije istina će ugledati svijetlo dana, jer kako bi rekla moja mama “u laži su kratke noge”. Zato spasimo se sramote i crvenila, spasimo i sebe i druge i lažimo što manje, jer jednom kad budete etiketirani, gotovo je… A lažovu se ni istina ne vjeruje.