Pišući prve odlomke ovog teksta shvatim da ništa od već napisanog ne valja. Ponavljajući standardne rečenice o važnosti Uskrsa shvatim da glavnog aktera nisam pitala ono najvažnije pitanje, kako? Pa evo sad Te pitam, kako si mogao dat svoj život za ljude koji te toliko vrijeđaju, toliko omalovažavamo, toliko pljuju po tvojim ranama, moj Isuse. Otkud tolika bezuvjetna ljubav prema ljudima koji su ti trnovitu krunu stavili na tvoju krvavu, umornu glavu, dali ti ocata umjesto vode, odrekli te se toliko puta. A ti moj Isuse samo tiho odgovaraš stihovima jedne pjesme: „Jer sam te silno ljubio“.
Lako je čitati teoriju i govoriti si: „Ja trebam ljubiti bližnjega svoga, trebam oprostiti svom bratu i majci, biti malen i ponizan u svojim djelima“. A tako teško sprovest to u djela. Gospodine ti si to mogao i svaki dan nam čitaš lekcije ljubavi na koje smo mi tako slijepi i gluhi. Otvori nam duhovne oči i uši da možemo bit tvoji u cijelosti. Svakim našim grijehom ti ispočetka proživljavaš svoj križni put. Pa zar je moguće da nakon svega ti i dalje čekaš raširenih ruku svoju izgubljenu djecu, nakon toliko ponižavanja, toliko novih rana na tvom srcu, Ti i dalje čekaš mene. Čekaš moj mali znak ljubavi, ali ja i dalje ne posustajem u omalovažavanju Tebe.
Brišem pod tvojom krvlju, tvojim suzama. Toliko sam ti daleko, a toliko blizu me želiš.
Do kud moj Isuse ta ljubav seže?
Pogledom na križ na koji si razapet dobivam sve odgovore. Govoriš mi svojim tijelom i probijenim čavlima. Govoriš jezikom ljubavi dajući svoj život za nas i naše grijehe. Pokazuješ da unatoč svemu postoji kuća Tvoga Oca u koju nas pozivaš na jedan neobjašnjiv način, način izgubljenog života na križu.
E zato si ti Isuse Sin Božji, a ja obični čovjek koji nije zaslužio toliku ljubav koja mu se iznova daje. I ovog Uskrsa udjeli nam svoje ljubavi od koje sve cvjeta, od koje se pale sva svjetla.
Završit ću ovaj tekst jednom čestitkom: „Prijatelju ova naša svakodnevna gnjavaža ne bi imala smisla na nema Uskrsnog jutra.“
Pa prijatelji moji pronađite volju za svu gnjavažu ovoga svijeta u današnjem jutru, jer nakon njega sve ima smisla.
Tekst: Marijana Klišanin
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English