Na što pristaješ za ljubav?

Ljubav je nepresušni izvor inspiracije, no ponekad je ono za što mislimo da je ljubav zapravo praznina, a ono za što smo sigurni da ljubav nije, je.

Ja sam za ljubav pristajala na svakakve gluposti, ali sam naposljetku shvatila da to ipak ne ide tako. Ili od prvog dana bude kako treba ili ne bude nikad. Iako pristaješ na sve i svašta i čekaš da ti se ljubav vrati, da se čovjek promjeni, da dođu bolji dani, to se nikada ne dogodi.

Život je zapravo vrlo jednostavan, mada je srcu to teško dokazati.

U posljednje vrijeme često viđam neke parove koje bih vrlo rado razdvojila, na primjer: mlade djevojke sa puno starijim muškarcima gdje se motiv za vezu da namirisati izdaleka. Bilo to iz financijske koristi, za reklamu i uspješniju karijeru ili nešto sasvim drugo, koristoljublje se nadaleko vidi.

Razdvojila bih one koji trpe strah jer misle da bez svoje druge polovice ne mogu živjeti.

Razdvojila bih one koji u krevetu jedno drugom okreću leđa, one koji se časte ružnim riječima, one koji se varaju i jedno od drugog skrivaju život pa žive u dva svijeta.

Mnoge bih razdvajala, ali ne zato što meni to smeta. Mene se ne tiče tko koga bira, ali vidim u očima mnogih koliko su nesretni i prazni dok nastoje prikazati ostatku svijeta kako im je lijepo.

Ako ti u vezi ili braku nije dobro, izađi na vrijeme. Nemoj bacati godine koje nećeš moći vratiti, a koje ti ništa ne donose. Neki bi mi rekli „što je tebi, mala, ti misliš da je to tako lako?“.

Lako je. Jednostavno odeš od onog tko te na bilo koji način maltretira, bitno je samo reći nekome na glas u čemu je problem i netko bi ti pomogao. Dokle god šutite i trpite, mislite da nemate kamo ni kud. A imate.

„A što će ljudi reći?“

Od tuđeg mišljenja nitko ne živi. Živi se samo od vlastitog. Bitno je kako je tebi kad si sam sa sobom, jesi li ti zadovoljan s onim što imaš i s onim kog imaš.

Ja itekako dobro znam za što bih ja pristala za ljubav. Ja bih pristala na vječnost ako je s tim čovjekom u mom srcu mir. Ako je nemir, taj čovjek je usputna stanica.

A vi? Pristajete li na išta manje od tog? Ako pristajete, ta će ljubav ostati pusto obećanje, ispred nje će uvijek skakati nezadovoljstvo i razočarenje.

Čemu to?

Nikada mi nisu bili jasni ljudi koji nekoga dobrovoljno ljube iako ga ne vole, a isto me čude oni koji ljube one za koje bi i srce ostavili, ali ih ti isti ne cijene i ne vole.

Čak i ako voliš nekoga tko ti ne uzvraća ljubav, ta se ljubav neće nadomjestiti poklonom, novom odjećom, buketom skupog cvijeća i čašom vina u krevetu. Nikada to neće biti dovoljno da umiriš bol zbog neuzvraćene ljubavi.

Isto je i kad nekog ne voliš. Sve te prolazne stvari kasnije postanu nebitne, a bitan ostane samo onaj tko stoji pored tebe kad se ugase sva svijetla i kad utihne cijeli svijet. Tad čuješ samo njegov dah i njegovo srce.

Tog nekog mi sami biramo. Sami odlučujemo na što pristajemo. A pristajemo dijeliti život.

 

---

Foto: pexels.com