Što je Gacka značila ljudima nekada, a što danas?

Svako biće na ovoj Zemlji se sastoji od vode, kod čovjeka je to od polovice do dvije trećine njegove težine, ovisno o spolu, veličini i težini. I nije bez veze rečeno da je voda – život, ona to doslovno jest.

Čovjek je vode bio svjestan od svoga postojanja, još od prapovijesti su se ljudske zajednice naseljavale u blizini vode. Prve ljudske civilizacije su nastale na obalama rijeka, najveći gradovi su također na rijekama ili obalama mora.

Pa i kod nas u Gackoj, rijeka Gacka čini okosnicu života. Poznato je da čovjek na njenim obalama i u njenoj dolini obitavao već od prapovijesti, još od kamenoga doba, da ne govorimo o bakrenom ili brončanom. Japodi su gradili svoje gradine na uzvišenjima ali u blizini vode i bili jedna od najmoćnijih i kulturno najjačih prapovijesnih zajednica na prostoru regije Gacke i šire. Ni antičko vrijeme nije od toga odstupalo, Rimljani su naselja spustili u doline, izgradili ceste, vladala je i zavladala sigurnost života, ali opet bez vode ništa. Srednji vijek se opet uspinjao na uzvišenja i gradio utvrde, koje su bile u blizini vode. To su sve činjenice dobro poznate i prosječno upućenima u daleku ili bližu prošlost.

A Gacka, prve zapise o mlinovima na Gacki, i to u Švici, nalazimo kod Frankopana koji su darivali i mlinove davali u posjed redovničkim zajednicama i Crkvi u 15. st. i u vrijeme Vojne krajine vojne vlasti su stimulirale gradnju pilana i mlinova, naravno prvenstveno za potrebe vojske.

Rijeka Gacka je svakako najpoznatija po svojim mlinicama (malenicama), od Sinca, Lešća (Malinišće), Prozora (potok Markovac), Otočca (Donji grad), Švice, Brloga (Babić most), Gusić polja i na kraju Kompolja. Brojevi su različiti, ali radilo se o više desetaka mlinica, od toga je ostalo sačuvano tek njih nekoliko u Sincu i na Malinišću.

Također su građene i pilane, bila je pilana na Tonkovićevom vrilu, pa na Majerovu vrilu, nekoliko njih na Skeli u Švici i na Babić Mostu. Pored pilana građene su i stupe za ječam, nekada je ječam bio glavna prehrambena namirnica, bila je to „riža“ tih vremena. No za obradu sukna koristili su se koševi u Sincu i Švici, u njima su se „košili“ biljci i deke, bilo je to svojevrsno „filcanje“ otkanih suknenih tkanina. A posebno su bile stupe za stupanje sukna, koje se rabilo kao materijal za krojenje odjeće i za obuću.

 

No, Gacka je ponajprije bila voda za piće. I ljudi su pazili da je ne onečišćuju. Pazilo se da se u Gacku ne bacaju nevaljale stvari, da u nju ne teče „osoka“ iz gnojnica, u Gackoj se nisu prali konji, nije se smjela močiti konoplja, u Gacku se nije smjelo mokriti jer nizvodno ljudi piju tu vodu. Doduše, na Gacki se ispiralo rublje, ali to je bilo u domeni ekološkoga jer nisu korišteni nikakvi deterdženti već običan lug, što nije vodi nimalo škodilo. Ako se tome doda da je Gacka bogata podvodnim biljem, proces autopurifikacije je činio vodu čistom i kvalitetnom i nitko se od te vode nije razbolio.

Za vrijeme velikih ljetnih suša, u Švicu su na kolima po vodu dolazili Krasnari, Kuterevci, Lipovljani i drugi iz naselja gdje nije bilo žive vode. Jednostavno rečeno – Gacka je svima značila život.

I onda se čovjek drznuo dirnuti u rijeku, pa je 1965. Gacka osakaćena, nestale su njene dvije trećine toka, ostao je tek „repić“ od izvora pa do Vivoza, tek nekih 17 kilometara glavnog toga, ostalo je završilo u kanalima i tunelima. Sva ona naselje koja su ostala bez Gacke (Otočac, Staro Selo, Glavace, Drenov Klanac, Brloška Dubrava, Brlog, Kompolje, Hrvatsko Polje i Švica) znaju što su izgubili. Ta naselja su ostala besperspektivna, oteta im je budućnost i sada se u naletu depopulacije nalaze pred nestankom.

Da su nekada ljudi bili toliko nemarni prema vodi, prema rijekama i potocima, jezerima i samom moru, što bi od svega ostalo? Bismo li bili u prilici uživati u tim darovima prirode koje nam Bog dade? Odgovor je niječan i zato se svatko treba zapitati je li njegova sebičnost dovoljno opravdanje da se Gackoj našteti, trajno našteti, ili da iz ljudi izavre plemenitost pa da poprave ono što su „pokvarili“, da rijeka Gacka barem dijelom poteče tokovima kojima je nekada tekla, a za što se zalaže i sama Europa. Treba mudrosti i volje da se iskorači iz uskogrudna sebična mišljenja jer nitko ne živi sam za sebe, niti samo sebi, živi i za druge.

Milan Kranjčević

Sadržaj je nastao u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom – Županijskom komorom Otočac.