Škrinjica – čuvarica obiteljskih tajni

Prošli tjedan dotakla sam se interijera i uređivanja zidova, a danas ćemo se još malo zadržati na toj temi. Naime u samo uređivanje doma upravo spada i namještaj, a poseban dio u tome imaju ormari. Danas nam je namještaj jako bitan do te granice da nekima nije bitno ni jeli funkcionalan, već samo da paše uz boju zidova ili stil uređenja. Doduše danas, također imamo i namještaj koji ima nekoliko funkcija odjednom, a pitate li se od kud to sve zapravo potječe?

Moja današnja tema upravo je odgovor na to, a riječ je o drvenoj starinskoj škrinji.
Nekada je drvena škrinja bila sastavni, a ponekad i jedini dio namještaja, osim stola i stolica, u svakom domaćinstvu. Škrinje su imale svoju namjenu i zato su bile i pravljene. Obične škrinje služile su za čuvanje žita ili brašna. One su bile veće i jednostavno pravljene bez dodatnih ukrasa. Škrinja je bila i glavni miraz koji je djevojka nosila sobom prilikom udaje,takva škrinja bi bila posebno napravljena sa dodatnima ukrasnima i gravurama. Zamislite samo koliko je bilo potrebno vremena da se takva jedna škrinja napravi, a kamoli još da se i napuni mirazom. Za njihovu izradu koristio se najkvalitetniji materijal, odnosno najljepše drvo. Većina škrinja je sačuvana u nekim domaćinstvima i danas se koristi kao poseban dodatak namještaju i poveznica sa prošlošću, a služi kao nekada u svrhu očuvanja i spremanja stvari.

Danas pored tolikog izbora raznog namještaja za odlaganje robe, mi se i dalje žalimo da nam nedostaje prostora ili nam nedostaje još jedan ormar. Danas smo došli do toga da osim što imamo ormare za svu odjeću i posteljinu i to sa preglednim policama i vješalicama, imamo čak i vrećice za spremanje robe iz kojih se ispuhuje zrak kako bi zauzimale što manje prostora, a nekad je za sve to ulogu imala samo jedna, naizgled obična, škrinja.
Iako naizgled jednostavna i obična, svaka ta drvena škrinja imala je svoju priču. Svaka ta škrinja čuvala je i mnoge tajne djevojaka koje bi u nju spremale svoj miraza. Škrinje su upijale i svaku suzu majki koje bi plakale spremajući miraz znajući da se rastaju od svojih kćeri. Djeca bi sjedeći na škrinji otkrivali tajne jedni drugima, a otac bi ponosno gledao u škrinju znajući da se sav napor za nju isplatio. Škrinja je u kući bila zajedništvo čitave obitelji i povezivala je sve članove, iako je bila i ormar, i klupa i miraz bila je i način života, te su se ljudi o njima brinuli i čuvali ih.

Danas kada spomenemo naziv škrinje asocira nas na nešto tajanstveno,uzbudljivo nešto što još uvijek živi sa prošlošću. Sa pojmom škrinje veže nas i neka priča.

A mi danas? Imamo li mi danas povezanost s namještajem kao nekad ili nam je to sasvim jedan običan drveni predmet, kojeg ćemo zamijeniti novim pri prvom sljedećem uređivanju kuće, odgovorite sami.

 

---

Foto: mojkvart.hr