U tijeku je velika avantura koja spaja četiri krajnje geografske točke Hrvatske! Nino Salkić, poznati senjski fotograf i kolega iz naše redakcije portala, s djevojkom Veronikom Petković prošli tjedan je krenuo iz Senja na put dug čak 2600 kilometara. Nakon rta Savudrija na zapadu i Žabnika na sjeveru, Nino i Veronika jučer su u selu Radoš posjetili i najistočniju točke Hrvatske.
Nakon dana odmora, istraživanja Parka prirode Kopački rit i borbe s komarcima iduće jutro u ranu zoru bude nas prve zrake sunca. Pred nama je dug put kroz istočnu Slavoniju do naše sljedeće točke na putovanju; Iloka točnije ceste prema mjestu Radoš koja je ujedno i najistočnija točka Hrvatske.
Put nas vodi kroz Osijek, pa preko Klisa i Trpinje sve do Vukovara u kojem stajemo kako bi obišli grad i simbol Vukovara – Vukovarski vodotoranj.
Nakon kraće stanke ispod vodotornja nastavljamo prema Iloku, putem stajemo na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata.
Nakon groblja uputili smo se u obližnji Muzej vučedolske kulture. Muzej vučedolske kulture osnovan je Uredbom Vlade Republike Hrvatske 21. veljače 2013. godine kao nacionalni muzej. Rezultat je to dugogodišnjeg nastojanja da se Vučedol zbog svojega značaja svrsta u prvi red arheoloških parkova i upiše u arheološku kartu ovoga dijela Europe.
Muzej se nalazi podno platoa Vinograda Streim, dijela višeslojnog naselja koje je živjelo više ili manje intenzivno od neolitika do srednjega vijeka. Najintenzivniji život odvijao se ovdje tijekom eneolitika u kasnom 4. i tijekom 3. tisućljeća prije Krista. Po našem mišljenju do sad jedan od najboljih muzeja na našem putovanju i svakako vrijedan za posjetiti ako ste u blizini Vukovara.
Približavajući se Iloku s lijeve strane otvara nam se pogled na rijeku Dunav dok se s naše desne strane nižu polja i vinogradi u kojima rastu jedne od najboljih sorti grožđa za proizvodnju najkvalitetnijih vrsta vina.
U želji da čim prije stignemo na cilj prolazimo kroz centar Iloka prema granici sa Srbijom, no tik do granice skrećemo u desno i pratimo usku asfaltiranu cestu prema selu Radoš. U jednom trenutku stajemo, pogledali smo se i rekli “To je to! Nema dalje, ovo je najistočnija točka Hrvatske!”.
Bilo je to na sred te iste cestice kojom smo se uputili skrenuvši s glavne ceste prije granice. Oko nas su samo vinogradi i žitna polja, izlazimo se fotografirati i u tom trenutku do nas dolazi lokalni čovjek koji nas pita zašto se baš tu fotografiramo na što mu odgovaramo da se nadamo da smo na pravom mjestu s obzirom da obilazimo krajnje geografske točke Hrvatske. Kroz kratak razgovor pokazuje nam da smo gotovo okruženi državnom granicom i da se nalazimo na pravom mjestu.
Sretni što je još jedna točka za nama odlazimo natrag u Ilok i obilazimo jedne od najstarijih podruma u Europi.
Osim što se vina iz Iločkih podruma služe na Engleskom dvoru, u Iloku je više tisućljeća stara tradicija uzgoja vinove loze i vina visokokvalitetnih sorti s vinograda koji se u valovitim platoima spuštaju prema moćnom Dunavu.
Nakon obilaska podruma i čašice Traminca te šetnje po starom gradu Iloku nastavljamo prema Đakovu.
U Đakovu smo odlučili stati i prošetati kroz Pastuharnu Državne ergele Lipicanaca. Osnovana je davne 1506. godine, što je svrstava među najstarije ergele u Europi i govori o dugoj tradiciji uzgoja konja, koja predstavlja neprocjenjivu vrijednost i značaj za grad Đakovo, Slavoniju i cijelu Republiku Hrvatsku.
Konji lipicanske pasmine na Ergeli se počinju uzgajati početkom 19. stoljeća.
Po završetku obilaska ergele odlazimo u centar Đakova i obilazimo poznatu Đakovačku katedralu. “Đakovo je srce Slavonije, a katedrala srce Đakova!” Ona zaista jest – srce u srcu! Po svojem značenju, po svojem zemljopisnom položaju, simbolički i stvarno. Đakovo i katedrala su srasli, štoviše, postali su sinonimi. Ona je Gradu duhovni temelj,
jamac njegovih korijena i povijesnog kontinuiteta, a Grad je njezino plodno tlo, sigurno okruženje, ponosan štovatelj i vjeran čuvar.
Prvo kroz žitna polja pa kroz šume preko slavonskog gorja u sumrak se spuštamo u Požegu gdje provodimo noć. Jutro ne izgleda obećavajuće, imali smo nekoliko planova za obilazak, ali nam se sa zapada približava kiša pa se odlučujemo na Papuku posjetiti “Ružica grad”.
Nakon kratke vožnje kroz Kutjevo i preko Papuka dolazimo u malo selo Duzluk iz kojeg nas kroz šumu vodi staza do Ružica grada.
Ružica grad ili Velika utvrda Orahovica je najveći sačuvani utvrđeni grad u Slavoniji i jedan od najvećih u Hrvatskoj.
Ruševine ove utvrde svjedoče o razvijenoj kulturi u regiji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća.
Prema legendi neki okrutni velmoža bez milosti je tjerao svoje podanike da mu sagrade grad na mjestu koje nikako nije bilo pogodno za gradnju, sve dok jedan vol plave dlake nije kazao jednom slugi neka podignu grad tamo gdje će njega ujutro zateći.
Našli su ga kako leži pod velikim orahom oko kojeg se savila divlja ruža, sva u cvatu. I tako je na tom mjestu niknuo grad, čvrst kao orah, a lijep kao rascvala ruža, pa ga prozvaše Ružica grad Orahovica.
Ima još nekoliko legendi, no njih ćemo prepustit vama da ih otkrijete ako vas put ikad odvede u ovaj kutak Hrvatske.
Na povratku u Požegu krenula je kiša, odlučujemo krenuti dalje prema Gračacu i jugu Hrvatske. Vozimo se preko Lonje, Siska i Gline prema Slunju pa onda dalje preko Korenice za Gračac. Zbog kiše nismo bili u mogućnosti stati i prošetati se na nekoliko lokacija koje smo imali u planu obići uz put.
Pred večer dolazimo u Gračac, valja nam sortirati i presložiti stvari za dalje jer putovanje još nije gotovo! Čeka nas dalek put do juga hrvatske i najjužnije točke – rta Prevlake.
Avanturu #4tockehrvatske možete pratiti putem Ninove Facebook stranice Nino Salkić Photography, te Instagram profila ninosalkic.
Partneri i sponzori putovanja su: Suzuki Antares Centar, Sigma, Prizma foto, Fotocom i Duplex grafika, dok je LIKACLUB medijski pokrovitelj ovog događanja. Pratite putovanje Nina i Veronike ekskluzivno na našem portalu!
Foto: Nino Salkić
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English