U srednjem vijeku, u cijeloj Katoličkoj Crkvi mise su se morale služiti na latinskom jeziku. Bio je to jezik Rimokatoličke liturgije i znak jedinstva Crkve. Ali u Senju i na cijelom hrvatskom primorju, vjernici nisu razumjeli latinski. Oni su stoljećima koristili starohrvatski (crkvenoslavenski) jezik pisan glagoljicom.
Svećenici iz Senja predvođeni biskupom Filipom su zato u 13. stoljeću poslali posebnu molbu Papi u Rim, tražeći dopuštenje da mogu i dalje služiti mise na svom jeziku, jer bi inače narod bio potpuno izgubljen i misa bi im bila nerazumljiva. Papa Inocent IV. (oko 1248. godine) izdao im je privilegiju (tzv. “senjsku glagoljsku povlasticu”), kojom im je dozvolio da mogu služiti misu na staroslavenskom jeziku i pisati i koristiti glagoljicu za crkvene knjige.
To je bio ogroman presedan – jedini takav slučaj u cijeloj zapadnoj Europi. Drugdje je bio strogo propisan latinski jezik. Zahvaljujući toj povlastici senjski glagoljaši mogli su tiskati knjige na glagoljici (npr. “Senjski misal” 1494.), a narod u Senju bio je aktivnije uključen u crkveni život jer je razumio liturgiju. Glagoljica se održala u liturgiji na području Senja, Krka i Istre sve do 20. stoljeća.
Foto: Wikipedija
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English