Samo pravo

Na svakom križanju našega puta stižu nas koraci od jučer i poput pjesme koja odzvanja u nama na sve strane slijedimo razasute stope. Kamo će nas odvesti, ni sami ne znamo. Hodimo s vukovima samotnjacima, hladimo se tuđim pogledima i spavamo pod mostovima. Visoko gore i duboko ispod zovu nas nemirne luke, znamo što jesmo i što nismo dok tonemo u zaborav nas samih. Znati, dakle biti.

Pobijediti, dakle opstati. Posjedovati, dakle živjeti. Vjerovati, dakle stvarati. Samopouzdati se, dakle biti jak i moćan.

Naša zemlja treba ljude koji vjeruju u sebe, tako nas uvjeravaju nasmiješena lica s naslovnica. I to samo zato da bismo se zavrtjeli u vrtlogu profita i vratili nazad uloženo. I vjerovnici i dužnici u jednom. Jamci i takmaci, kreditori i kreatori vlastite sudbine. Dividenda naša svagdašnja. I sve to u paketu, lepeza ponude samo za nas, u našem gradu, u našem domu.

Vrijednosnice koje jasno određuju našu cijenu.

Uzmi sve. Osjeti slobodu. Živi život. Okusi sreću. Zovu nas na sve strane, trgaju komad po komad našega bića želeći nas pretvoriti u beživotne kreature, automate i bankomate, iscijediti iz nas ljudskost i učiniti nas dalekima i još daljima.

Možeš sve. Ti si bog i božanstvo. Budi sve. Nema ti ravna. Poruke su to bez nade u sebi, tek prazne riječi koje dobro zvuče.

Nema druge, valja nama protiv struje, preko rijeke, do vrhunca, sve do Sunca.

Nema labavo. Samo pravo.

 

---

Foto: pexels