
Šahisti gledaju na svijet drugim očima
Životna je filozofija novopridošle šeste ploče šahovskog kluba Lovac iz Pazina. Čovjek u svojim šezdesetima, četiri razvoda, boem, hedonist i šaljivdžija. Ako se išta konkretno može reći o tim drugim očima bila bi to sklonost analitici i dekompoziciji. Šahisti koje sam imao priliku upoznati, ljudi iz druge treće i četvrte lige, nazivaju sebe teškim amaterima, ali istovremeno nerijetko imaju rješenja za skoro pa svaki problem koji trenutačno muči svijet.
Ovako ili onako. Lijevi su krivi, desni su krivi. Krive su korporacije. Kriv je Todorić, Putin ili Trump. Krivo je oružje. Kriva je nafta. Krive su granice. Kriva je globalna ekonomija. Krive su elementarne nepogode. Uvijek je neki faktor van moći pojedinca kriv za nešto.
Vozimo se tako autocestom, malo preko ograničenja, prolazimo kraj kamere, “A sad su i kamere stavili, ne može čovjek više ni potegnut malo brže, a jao nam se”. Idemo spavati u hotelsku sobu “A i ti protupožarni sustavi, ne može se ni pušit u sobi.” Ulazimo u poznatu vinariju sa nevjerojatno pristupačnim cijenama “A i to vino, 6 kuna deci, sigurno je neka kemija.” Ustajemo sa stola skupe terase “A i ta kafa 14 kuna, di to ima?”
Šahisti gledaju na svijet gunđavim očima. To je sve. Gunđamo oko svega osim oko šaha. Šah je najbolji. Čak i ako je slabi protivnik grozno odigrao za njega samo riječi hvale. Ako se zalomi partija da očito slabo ide jer je protivnik puno jači tu je neizostavna lepeza objašnjenja zašto se to desilo:”Umoran, nikako zaspat sinoć.””Ma to je od puta, mučnina i sve.””Ma dekoncentrirao me, namjerno sigurno, svaki put kad uzme figuru onako ju malo nakrene pa je drži u zraku par sekundi, ne može se tako igrat. ” “Previd, a puno sam bolji bio, cijelu partiju i bum, dam mu topa, badava.” “Ma to je sigurno na kompjutor gledao poteze kad je bio na WC-u.”
U pobjedi i u porazu, dobar šahist mora istovremeno pokriti sva objašnjenja zašto je išta tijekom partije pošlo po zlu za njega i protivnika. Nahvaliti protivnika čim više direktno i sebe još više indirektno i diskreditirati protivnika čim više, indirektno.
Ne’š ti velike filozofije. Igra je teška. Prosječan čovjek uopće ne vidi zašto se zamarati nečim toliko kompliciranim. Šah je solidan porok. Za razliku od kocke, droge, alkohola i cigareta, trunčicu je zdraviji jer ne truje tijelo direktno, ali zabavlja um, ničim pretjerano produktivnim. Sam je sebi dostatan.
Tako da, slažem se u konačnici da šahisti gledaju na svijet drugim očima, međutim je li to dobro za njih i za ljude oko njih?
Foto: pixabay