Od ružinih latica do ruža

Pošto nam se bliži majčin dan moram još malo vremena posvetit nama ženama, stoga je i današnja tema kolumne jedna ženska tema, ali bilo bi dobro da ju i vi muškarci pročitate jer vjerujem da ćete se i vi složiti sa mnom. Nakon frizure slijedi još jedna, nama djevojkama i ženama draga tema, a to je make – up, odnosno šminkanje.

Koliko smo se puta pronašle u situaciji da ne odemo negdje jer nismo našminkane ili nemamo šminku kod sebe. Toliko smo postale ovisne o make-upu do te granice da neke od djevojka ne mogu niti do dućana poći bez pudera i maskare. Koliko samo preparata za uređivanje postoji. Svaka od nas ima svoju omiljenu marku i nijansu pudera, boju rumenila ili maskaru sa određenom četkicom. Koliko smo samo puta sve mi kupile određeno sjajilo, ruž ili lak za nokte koje nismo gotovo nikad upotrijebile jer nam je baš ta nijansa presvijetla ili previše tamna ili nam pak ne paše jer se ne sjaji dovoljno. Toliko novaca trošimo na sve te proizvode, a na kraju opet nismo zadovoljne same sobom. Zatim posežemo za većim stvarima pa si ugrađujemo umjetne nokte ili trepavice kako bismo barem na tren bile zadovoljne sobom i same sebi lijepe. I tako iz dana u dan, iz kruga u krug, iz dućana u dućan.

Zapitamo li se ikad kako je to prije izgledalo i kakva se to šminka prije koristila, i jeli uopće postojala. Jesu li žene imale iste „probleme“ sa šminkanjem nekad kao i mi danas?

Šminkanje je moralo od nečeg krenut, ali još uvijek vrijedi ona stara uzrečica da je prirodi ten, lice i osmjeh najljepša šminka. Prije žene nisu imale šminku niti su se šminkale kao što se žene šminkaju danas. One bi se za posebne prigode, kao što su bili odlazak na misu, u prelo ili prilikom igranja kola, dotjerivale i šminkale. Njihova jedina šminka bile su latice ruže ili drugih cvjetova koje bi imale u svom dvorištu i s kojim bi samo malo narumenile obraze ili bi si natrljale po usnicama kako bi i njih malo istakle. Nema pudera, nema maskare, rumenila, sjenila, nema apsolutno ničeg više. Iako ne našminkane djevojke su bile predivne. Nisu skrivale svoje nepravilnosti na licu.

Upravo su ih te nepravilnosti kao takve činile lijepim, prirodnim i na sebi svojstven način posebnim od drugih. Imale one rupice, prištiće, pjegice ili mladež nisu to skrivale već bi se samo nasmiješile, i nisu se sramile toga niti bilo čega što mi danas pokušavamo prekriti šminkom. Svo to šminkanje čini nas jednakima te se ne možemo ni istaknuti po nečem posebnom što bi moglo biti dio naše osobnosti i prirodne ljepote. Vjerujem da će se mnogi muškarci složiti sa mnom, jer i većina njih smatra da je upravo prirodno lice, bez šminke, najljepša šminka koju mogu vidjeti na djevojci.

Zato drage moje dame, posebno one koje ne mogu svoj dan zamisliti bez šminke, budite hrabre i probajte jedan dan izići samo s malo ruža iz kuće. Hodajte i smiješite se i primijetiti ćete koliko će vas ljudi drugačije gledati jer će vaša prirodna ljepota isijavati iz vas.
Vrijedi pokušati, zar ne?