Ruža Tomašić je poznato lice hrvatske političke scene. S obzirom da su mnogobrojni intervjui o njenoj politici, u ovom razgovoru čitajte nešto o privatnom životu koji nemate priliku često susresti u medijima. Razgovarali smo o glazbi, obitelji, porocima, Facebooku, i ostalim temama koje su bliže mladima. Pročitajte što nam je rekla Ruža Tomašić o svom životu koji vodi uz onaj politički.
Dugo godina živjeli ste u Kanadi. Zanima nas Vaše adolescentsko doba, gdje ste izlazili i kako ste provodili vrijeme u nama „dalekom svijetu“?
Ja sam došla u Kanadu s 15 godina, izlazila sam sa sestrom i njenim suprugom. To su bili više obiteljski izlasci. Većinom s Hrvatima. Onda sam kasnije počela plesati kola u sklopu folklornog društva u Kanadi. Potom je uslijedilo učlanjenje u Hrvatski oslobodilački pokret, učlanila sam se 1976., a 1977. smo osnovali i Hrvatske vitezove. To je bila mladež koja se bavila raznim aktivnostima, i tamo su već počele moje političke aktivnosti s mladima. Što se tiče plesanja u folkloru i kola, imaš dugu suknju, pa se koraci i ne vide! Takvi su bili naši izlasci i druženja, u plesu i pjesmi.
Koji su vam glavni poroci? Pijete? Pušite?
Ne pušim, ne pijem. Jedem puno, užas. S godinama sve manje, ali prije sam se mogla natjecati s kolegama policajcima tko može više pojesti. To je bilo fino, i prilično skupo! Sad s godinama sve manje jedem jer su godine već usporile metabolizam, ali to je oduvijek moj “porok”.
Izuzetno ste aktivni na Facebooku, a nedavno je jedan portal i javno pohvalio Vašu Facebook stranicu kao najbolju od svih europarlamentaraca. Tko vam vodi Facebook? I koliko ste često na Facebooku?
Većinom moj Facebook vode mladi koji se bave s tim. Jako sam zadovoljna s tim kako oni rade, ja baš i ne stignem ali kažem im otprilike u kojem smjeru moraju prenijeti informacije i onda oni odrade. Da ga ja uređujem sigurno ne bi bio tako hvaljen.
Koliko često turistički posjetite Liku? Imate li kakve poveznice s ličkim krajem?
Imam prijatelje u Novom Pazarištu i Gospiću. I nekoliko prijatelja koji su u Kanadi pa kad dođu u Liku onda se družimo. Nekad oni u Liku, ali često se dogodi i da oni dođu ljeti do mene na more! Nemam poveznica s Likom osim prijateljskih odnosa s nekim Ličanima.
Plitvice su vam prekrasne. Bila sam prošle godine, sad nagovaram supruga da odemo po zimi ali on mrzi snijeg i led pa neće. Sad smišljam neko društvo da po zimi par dana provedem na Plitvicama.
Pitanje iz naše redakcije, za koga navijate u hrvatskom nogometu? Pratite li posebno neki sport?
Pa simpatiziram Dinamo, još iz vremena kad sam bila u Kanadi. Sada, iskreno da vam kažem, trenutno ne navijam za nikog jer ne vidim smisla. Danas navijanje više nije ono što je nekad bilo. Ima previše politike i kriminala. Osim toga pratim kick-boxing!
Postoji informacija da ste bili kaskaderka u Dosjeu X. Jeste imali kontakt s poznatim Mulderom i Scully?
Pa da, cijelo vrijeme smo bili u kontaktu. Oni su super, odlični. Oni zarađuju kruh, i jako ozbiljno drže do svog posla. Ako bi netko dolazio na set i bio neozbiljan, oni su ga vrlo brzo udaljili s mjesta snimanja. U svakom slučaju lijepo iskustvo.
U Kanadi ste upoznali i supruga. Recite nam kako je išla ta priča s upoznavanjem? Gdje ste ga upoznali, kako vas je osvojio, koliko vremena mu je trebalo da vas osvoji?
Upoznali smo se na plesu HOP-a u jednoj poljskoj dvorani, tu smo malo porazgovarali i počeli komunikaciju. On je svojevremeno pustio bradu, užasna brada… jer je prije toga štrajkao glađu pet dana kad su iz Njemačke htjeli izručiti Hrvate. Žrtvovao se za više ciljeve s petoricom kolega. Ali zbog brade se nisam htjela s njim družiti. Upoznali smo se 1976., a 1978. me je pitao da se udam za njega. A ja sam prihvatila tek 1987., dugo je to trajalo! Danas smo u braku već 28 godina, imamo dvoje djece. Sin ima 26 godina, kćer 25, i lijepo nam je.
Razlog napuštanja policije, i bavljenja s politikom?
Ja sam se zapravo cijelo vrijeme bavila s politikom, s obzirom da sam od 1976. bila u HOP-u, 1990. sam se učlanila u HSP, a policiju sam napustila kad smo se doselili u Hrvatsku 1998. godine. Razmišljala sam i o hrvatskoj policiji, ali mi se nije sviđalo što mi se nudi.
Što kažete na Severinu? S obzirom da vas često nazivaju „političkom Severinom“ jer je svaki Vaš korak budno praćen od strane medija?
Ne slušam takvu vrstu glazbe i nemam o njoj ni pozitivno ni negativno mišljenje. Ne razmišljam o njoj i ne znači mi ništa.
Koju vrstu glazbe slušate?
Slušam pop i country još iz vremena kad sam živjela u Kanadi. Mac Davis, Johnny Cash, Merle Haggard, i slično. Od hrvatskih izvođača naravno volim poslušati Marka Perkovića Thompsona i Matu Bulića. Nekad sam slušala i one stare sevdalinke, Nedžada Salkovića i Safeta Isovića. Ne volim ove danas, cajkuše…
Našu novinarku iz redakcije zanima s kim bi proveli zadnja 24 sata svog života.
Provela bi vrijeme s djecom, pokušala bi im dati zadnje savjete. I rekla bi im gdje je ostavština, gdje sam što sakrila!
Jeste li ikad pretukli nekog kao policajka?
Pa nisam nikad nikog pretukla, ali tukla jesam. I nikad nisam prva, bilo je u samoobrani. Zamislite mene ove visine, 30 godina mlađa i 10 kila lakša, izgledala sam sasvim drugačije i krhko. Pa su mislili kada se potuku ili je netko pijan, da će oni mene uplašit ako me odgurnu i slično. Onda ga moraš zgrabit i zviznut u zid, srušit na pod i slično. Među ostalim imala sam smeđi pojas, pa sam bila i dosta sigurna u sebe i nisam imala većih problema.
Recite nam čitate li nešto osim literature koju morate pratiti na poslu?
Obožavam čitati romane od Toma Clancyja, špijunske. Trilere i slično, u tome uživam kad nisam u poslu. I Robert Ludlum mi je jedan od omiljenih.
Bavite li se sportom?
Imam velikih problema sa kralježnicom i posebno propisane vježbe koje smijem. Ponekad boksam sa sinom ali rekreativno.
Kako ste dobili ime Ruža? “Ruža Hrvatska” je Vaš najpoznatiji nadimak.
Bila sam peto dijete, prije mene tri cure i dečko. I poslije mene još tri cure. Prva djeca dobivaju imena po bakama i djedovima, a za svoje zapravo ne znam ali mislim da je bilo po baki!
Koje je vaše najdraže jelo?
Moje najdraže jelo je ono koje drugi skuha. Ne volim samo tripice. Kad smo doma onda miješamo mediteransku i kontinentalnu kuhinju, tjedno bar dvaput jedemo ribu i slične morske plodove. Ali iza ribe uvijek moraš nešto konkretno!
Kad smo kod hrane, jeste čuli za ličke police?
Naravno da znam za ličke police. Ja sam vam imala dvije jako dobre prijateljice, Marija i Anica Pocrnić, iz Perušića, i kod njih smo uvijek jeli pole i slanine. U Kanadi, ne u Lici.
Imate još neku poruku za Ličanke i Ličane?
Pa znate što, baš sam rekla sestri da ćemo ovog ljeta pronaći neko zemljište u Lici i popola sagraditi kuću za odmor. Nekoliko puta smo bili na Velebitu, tamo je prekrasno. Zato i želimo doći i negdje u Lici sagraditi kućicu pa da imamo i doživljaj pravog snijega! Ličani bi mogli puno više napraviti od svog turizma. Lika bi mogla živjeti od zdrave hrane i turizma, tijekom cijele godine. Mora se okrenuti turizmu i puno se toga može napravit. Mislim da je u Lici veliki problem inat, “ako ja nisam smislila, onda nećemo provest jer je netko drugi smislio”. Ali mora se podržat sve što je dobro za Vaš kraj.
U redu, gospođo Tomašić veliko Vam hvala za ovaj razgovor i vidimo se u Lici!
Hvala Lika Clubbing, vidimo se!
Foto: privatna zbirka gđe. Ruže Tomašić
Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.
Hrvatski
English