
Romani ruskih autora koje svijet obožava
Naslov je pravi indikator o današnjoj temi književnog petka pa da ne duljim krenimo!
“Ana Karenjina” – Lav Nikolajevič Tolstoj
“Sve sretne obitelji nalikuju jedna na drugu; svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način” ili kako se početak ovog romana u društvu naziva “princip Ane Karenjine”. Naširoko smatrana vrhuncem realizma, Tolstoj je ovu knjigu smatrao svojim prvim pravim romanom. Lik Ane je vjerojatno, barem djelomično, inspiriran Marijom Hartung (1832. – 1919.), starijom kćerkom ruskog pjesnika Aleksandra Puškina. Glavna junakinja možda nije predmet obožavanja čitatelja no ovaj roman to svakako jest.
“Zločin i kazna” – Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Školski rečeno: ovo je psihološki roman s elementima kriminalističkog romana, ili šarenodućanski: Zločin i kazna je nezaobilazan književni standard. Danas se u Sankt Peterburgu organiziraju ekskurzije po mjestima gdje se odigravala radnja ovog najpoznatijeg djela Fjodora Dostojevskog.
“Rat i mir” – Lav Nikolajevič Tolstoj
“Rat i mir” najveće je Tolstojevo djelo u koje je on, kao što sam kaže, utrošio sedam godina neprekidnog rada, od 1863. do 1869. Pisao je, dakle, u naponu snage, i općenito se smatra da je taj roman njegov najviši umjetnički domet. Oko sedam puta Tolstoj je svojom rukom prepisao cijeli roman, a pojedine epizode i preko dvadeset puta.
“Majstor i Margarita” – Mihail Bulgakov
Roman “Majstor i Margarita” možemo danas smatrati jednim od kapitalnih djela svjetske književnosti. Priča, koja inače nije uobičajena za rusku književnost, sadrži „roman u romanu“, scene iz raznih kultura i epoha, opise vraga i Isusa koji proturječe prihvaćenim kanonima… Sve to fascinira čitatelja.
“Doktor Živago” – Boris Leonidovič
„Doktor Živago“ istovremeno je roman i zbornik stihova glavnog junaka, ljekara i pjesnika Jurija Živaga. Iako sadrži dijelove koji su napisani 1910-ih i 1920-ih, “Doktor Živago” nije završen sve do 1956. godine. Roman “Doktor Živago” je nekoliko puta doživio razne adaptacije od onih za film, televiziju, pa i kazalište
“Braća Karamazov” – Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Dostojevski je proveo skoro dvije godine pišući knjigu Braća Karamazovi, koja je prvi put izdana u serijalnoj formi u časopisu Ruski Vjesnik, i završena je u studenom 1880. godine. Ovo je filozofski dramski roman koji raspravlja o raznim temama, kao što su Bog, slobodna volja, moral, ljudska nesavršenost i iskupljenje. Po romanu je snimljeno nekoliko televizijskih i filmskih adaptacija, a jedna od najpoznatijih su istoimeni film Richarda Brooksa iz 1958.
“Lolita” – Vladimir Nabukov
Priča o odnosima između odraslog muškarca i dvanaestogodišnje djevojčice raspaljivala je maštu čitatelja. Na prvu zvuči užasno i zabrinjavajuće no mnogi tvrde kako se Nabokov dotakao onog kruga ljudskih iskustava koja su za književnost oduvijek izazovna, pošto svjedoče o ambivalentnosti u čovjekovom kretanju između onoga što je prihvatljivo i onoga što je zabranjeno.
“Mrtve duše” – Nikolaj Vasiljevič Gogolj
Nikolaj Gogolj planirao je napisati tri toma „Mrtvih duša“ koji bi odgovarali Danteovom Raju, Čistilištu i Paklu, s tim što bi junaci prošli put preobražaja od bezdušnih i praznih u prvom tomu do prosvijetljenih u trećem. Međutim, već drugi tom Gogolju se nije svidio pa je spalio još nedovršeni rukopis. Ipak, sačuvan je nesređeni rukopis, koji je i objavljen poslije autorove smrti.
Foto: Đurđica Banić