Rezultati ankete “Razmišljate li o odlasku iz Hrvatske?”

Na portalu je, u posljednja dva tjedna, bila aktivna anketa o tome razmišljate li o odlasku iz Hrvatske. U više od 400 glasova, 70% je bilo DA, a 30% NE.

Znamo da nam je država u lošem ekonomskom stanju, da su zakoni loši i da ih se lako zaobilazi, korupcijom smo vrlo visoko na europskoj ljestvici, birokracija je često kamen spoticanja, poboljšanje ni u najavi…

Čitajući ispovjesti onih koji su napustili državu, mladi ljudi dobiju hrabrost i poticaj da im se pridruže. Srednjoškolci, koji još uopće nisu probali samostalno živjeti, sanjaju o odlasku prije svoje 18-e godine. Je li to mentalitet koji želimo usađivati? Umjesto da se potrudimo naučiti mlade da se bore za sebe i svoja prava, da se pokušaju snaći i izboriti, da im pokažemo njihove mogućnosti, mi radije biramo uvjeriti ih da bez imalo truda samo odu jer je vani sve lijepo, divno, krasno… Jedna od najgorih stvari kod mladih je imati takvo razmišljanje. Kako oni koji nisu probali živjeti bez pomoći roditelja ili bilo kakve druge podrške mogu tvrditi da sistem ne valja i da je nemoguće snaći se? Pritom mislim na mlade ljude koji još nisu završili svoje srednjoškolsko obrazovanje.

Neke stvari prvo treba probati da bi ih se moglo ocjeniti. Ne smijemo živjeti na tuđim uvjerenjima, nadanjima i iskustvima. Nerealno je da svi tvrde kako nam država ne valja bez da su prst pomakli da pokušaju promjeniti stvari. Naš balkanski mentalitet: Ne moram ja, netko drugi će. Ne! Promjene kreću od nas.

Nemamo svi iste mogućnosti, ali bitno je znati snaći se. Velik dio snalaženja leži u obrazovanju. Fakultetsko obrazovanje u Hrvatskoj je besplatno. Oni s visokim prosjekom ocjena lako upišu fakultet i  dobiju izravan upad u studentski dom, a i različite stipendije koje se dodjeljuju svake godine. Za dodatne prihode, postoje studentski poslovi kojih ima jako puno. Tako da kad netko kaže da nije lako biti student, apsolutno nije u pravu. Oni što vam treba je trud, učenje, žrtvovanje i motivacija kroz nekoliko godina da bi poslije bilo bolje. Puno ljudi s diplomom sjedi kod kuće jer, kažu, nema posla. Oni uporni i kreativni ipak se snađu. Besmisleno je čekati aktivnosti s burze. Uzmite stvari u svoje ruke.

Trebamo uzeti u obzir i činjenicu da ipak nisu svi u mogućnosti završiti fakultete. Ali ni to nije toliko pesimistično. Ulažite u sebe i radite na svom napretku. Tko hoće, nađe način. Tko neće, nađe izgovor.

Ne može se osporiti činjenica da je u mnogim drugim državama bolje i da bi gotovo svi koji odluče otići pronašli više sreće nego kod kuće. Većina onih koji odu u kratkom roku pronađu dobro plaćen posao i snađu se u okolini. Zakonima u korist narodu i jednostavnijim pristupom biznisu, lakše se ulazi u poslovni svijet. Obično ljudi odu i za početak rade bilo što. S vremenom shvate da je to “bilo što” isplativo, da su zadovoljni te se nastave baviti time. Ili pronađu bolje mogućnosti nakon što shvate sistem. U Hrvatskoj se teško pronalazi i taj “bilo što”, a shvaćanjem sistema ulazimo u područje kršenja zakona kako bi se možda popeli samo jednu stepenicu više. Trebamo promjeniti sistem, ne pobjeći od njega.

Temeljem ankete, zaključak je da ljudi ipak razmišljaju o odlasku iz Hrvatske. Razlozi su različiti, ali cilj je svima isti – pronaći posao i osobno napredovati.

Tekst: Tamara Hodak