Recenzija knjige “Sandročka, zlostavljana” – pedeset nijansi plave

Autobiografija “Sandročka, zlostavljana“, prvijenac autorice Sandre Petrž u izdanju Profila, nosi poruku kako se osvješćivanje, hrabrost i snaga da se lanac obiteljskog nasilja prekine na na kraju nagrađuje – boljim životom.

U današnje vrijeme kada su nam sve informacije dostupne svakodnevno smo svjedoci nekog oblika nasilja. Svjesni smo da je ono oko nas i da je prisutno u svim sferama života. No kada pročitate nečiji životni put koji je obilježen nasiljem već od ranog djetinjstva počnete intenzivno razmišljati o tome.

Sandrina priča je nevjerojatna. Već kao malena djevojčica trpila je obiteljsko nasilje. Bolesno ljubomoran otac konstantno je optuživao njezinu majku da ga vara te mu je to bila osnova da ju svakodnevno tuče. Naravno nije stajao na tome da zlostavlja samo suprugu, tukao je Sandru i njezinu mlađu sestru, kako to obično biva, bez ikakvog povoda.

Nakon što se majka rastala od oca, u Sandrinom životu se pojavljuje kako ga ona naziva zlostavljač broj 2. Susjed, stariji čovjek uvijek tako ljubazan i fin, pravi gospodin. Pod ovom maskom skrivao se pravi monstrum. Da monstrum jer kako se može nazvati čovjeka koji pokuša napasti djevojčicu od 14. godina? No to nije najgora stvar u ovom dijelu priče. Naime zlostavljač broj 2 dolazi pred lice pravde, naravno tvrdi da on nije ništa kriv, iako dokazi govore suprotno. Ono što apsolutno zapanjuje svaku normalnu osobu je činjenica da je Sandrin otac na suđenju zlostavljaču broj 2 stao na stranu zlostavljača.

” …. htio sam reći da je Sandrina mama kurvetina pa su mi i kćeri kurve. Jadan susjed, nije on ništa kriv.”
Toga dana moj otac je za mene umro.

Nakon ove mučne epizode Sandrin život se malo unormalio, radila je što je voljela i bila sretna. No onda se pojavio on, zlostavljač broj 3.

Zaljubila se i vjerovala muškarcu 16 godina starijem od sebe. Skakala je na svaki njegov poziv, čekala satima sama u mraku i nije joj bilo bitno što ga nema, što kasni bilo je važno da dolazi. A onda su počela maltretiranja, na početku psihička a zatim i fizička.

Događa joj se isto što i njezinoj majci, patološki ljubomoran muškarac uništava njezin život. Stalno mijenja poslove jer njemu niti jedan ne odgovara, svakih pola sata ju zove da vidi što radi i s kim je, uhodi ju, život se sastojao od reda svađe, reda šamara i naravno mirenja.  No ona ga je voljela i ludo vjerovala kako i on voli nju. Voljela ga je čak i nakon što ju je nagovorio da aobortira, i to ne jednom već tri puta. Uz tvrdnje da je premlada, da neće imati vremena za njega i naravno klasično da dijete nije njegovo. Kako to već biva odlazila je i vraćala se stotine puta. Sve dok jednog dana nije čvrsto odlučila i zauvijek se otrgla iz ralja svog zlostavljača.

Potresna životna priča jedne krhke ali ujedno i odlučne žene poruka je svim onim ženama koje žive u lošem braku, koje trpe nasilje zbog djece ili okoline, jer takvo smo mi društvo ne dao Bog da ljudi pričaju, da samo one mogu promjeniti svoj život. Samo one su dovoljno jake i sposobne reći DOSTA!