KolumneKnjiževni petak

Recenzija knjige: Bijesne ovce

“Bijesne ovce” roman je njemačke autorice Katje Lange-Müller. Priča je to o Soji Krüger, antijunakinji, čije ime nerijetko izaziva podsmijeh. Soja živi u zapadnom Berlinu, a iz njegova istočnog dijela prebjegla je 1987. godine. Zašto je pobjegla ne doznajemo, znamo samo da živi od neke vrste socijalne pomoći u bijednom stančiću, te da povremeno ponešto zaradi na crno. Zapravo životari, kao većina današnjeg naroda. Soja je opisana kao neugledna žena u četrdesetim godinama, moglo bi se reći jadnog izgleda, koji je baziran na jeftinom seksepilu. Upuštajući se u usputne veze naša antijunakinja malo pije i pomalo krade.

Prilikom jedne bezazlene šetnje gradom, Soji na put staju dvojica mladića. Iako bis vi pomislili kako taj susret mora završiti loše, situacija se odvija upravo suprotno. Njih troje završi na piću, te ih Soja poziva na ručak, na koji dolaze obojica, No jedan od njih, Harry, osim na ručku ostaje trajno u Sojinom životu.

Ostao je danima, tjednima, bez nekog jasnog plana. Da se razumijemo, čovjek je jednostavno ostao, doslovno. I u najluđim ljubavnim pričama ovo ne bi bilo baš normalno. Soja doznaje da je Harry zadnjih desetak godina proveo u zatvoru i da je narkoman. Te da je na nekom programu uvjetnog otpusta – odvikavanja od droge.

Soja nam zorno opisuje svoju ljubav prema Harryju i opsesiju tim mladićem, svoju želju da mu ugodi na sve moguće načine. Od kuhinje do kreveta. Ona se oko Harryja trudi onako kako se učenici trude ispraviti ocjene na kraju godine. Iz svake rečenice izvire iskrenost zaljubljene žene, koja je dala sve, a zauzvrat dobila tako malo. Jer Harry, koliko god da joj je blizu, nikada se posve ne otvara, i uvijek joj vješto izmiče. Uzalud joj trud jer nikada ne uspijeva doznati sve, jer je Harry zatvoren kao školjka koja čuva biser.

Roman “Bijesne ovce” pisan je u prvom licu, pri čemu je narator Soja koja se ne obraća čitatelju, nego2 Harryju. Iz Sojine priče mi znamo da Harry više nije tu i da je ta priča gotova. Međutim, tek na samom kraju romana uspijevamo saznati na koji je način ta priča završila. Soja se učestalo pita zašto ona Harryju nije značila onoliko koliko je on njoj i zašto ju je sustavno isključivao iz svog života, ponekad na vrlo grub i nedvosmislen način. Iako nam je na kraju jasno što se točno Harryju dogodilo, brojna Sojina pitanja ostaju zauvijek neodgovorena.

Sojinu priču povremeno prekidaju kratki odlomci, koji dolaze iz Harryjeve bilježnice, u koju je on bilježio svoja, prilično osebujna i bizarna razmišljanja. Harry u bilježnici bilježi crtice iz svog života, piše o razlozima svog drogiranja. No ono glavno je da u bilješkama Soju nikada niti jednom riječju nije spomenuo, a nju to najviše muči.

Kada sam vidjela naslov “Bijesne ovce” odmah me knjiga privukla. Vjerujem da bi svatko od vas očekivao da se iza ovako, pa zanimljivog naslova krije nešto apsolutno uzbudljivo. No dočeka nas upravo suprotno. Žena bez životnog cilja koja životari i uz to je opsjednuta mladićem koji ju gotovo ignorira. Isprekidana radnja i mnoštvo likova koji nemaju veze s radnjom djeluju zbunjujuće.

Ako bi morala opisati jednom riječju opisati ovaj roman odabrala bih riječ depresija. Toliko negativnosti, loših životnih odluka, ljubavi koja zapravo to nije, jednostavno deprimiraju. Ako niste osoba koja voli crnjake, svakako zaobiđite ovaj roman.

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Pročitajte još
Close
Back to top button
Close