Recenzija filma TOMORROWLAND: Biste li voljeli znati datum svoje smrti?

Tomorrowland je SF film čija priča nije zanimljiva koliko i pouka. Ključ opstanka civilizacije je u inteligenciji koje na svijetu malo ima.

Trailer filma Tomorrowland izgleda kao Disneyev film za djecu do 12 godina. Dodirneš bedž i pojaviš se u nekom alternativnom svijetu gdje je lijepo, divno i krasno. Djevojčica robot pronalazi kandidate koji će spasiti svijet. Nakon što pronađe Casey, kreće akcija. Tek onda shvatiš o čemu je riječ i što je zapravo cilj filma. Film je uredu, avanturistički s dozom humora, ništa impresivno. Velik utisak ostavlja monolog Hugha Lauria na kraju filma u kojem iznosi cijelu problematiku. Upravljanje vremenom smatra se nemogućim, ali zamislite da postoji netko tko nas kontrolira. Taj netko može vidjeti i prošlost i budućnost te nas zbog toga upozorava na naše ponašanje kojim si štetimo kroz “prirodne” katastrofe. Mi ne slušamo. Zašto smo uvijek u situaciji da nekolicina nesposobnih uspijeva voditi glavnu riječ dok se masa buni? Zašto pored njih nekolicina pametnih ne može doći do riječi koje ta ista masa podržava? Ljudi.

Glumci u filmu su osebujni i dobri, svatko na svoj način, ali međusobno ne tvore savršen krug. Imamo Hugha Lauria koji je neupitno dobar glumac, ali nisam ga doživjela na način na koji je bilo pretpostavljeno da će ga se doživjeti. On ima autoritativan stav, ne odgovara mu uloga u kojoj glumi osobu koja griješi. George Clooney se ne uklapa u kombinaciju s djecom. Njega vidim kao zavodnika među ženama. Kroz cijeli film dvije djevojčice trče oko njega, a njegov stav prema njima na trenutke mi je postavio upitnik iznad glave. Britt Robertson je komična i glumi nadprosječno inteligentno dijete. S obzirom na činjenicu da je pametna, buntovna i poduzetna, očekivala sam samo malo više ozbiljnosti. S druge strane, Tomorrowland bi bio previše dosadan da njezina uloga nije bila takva. Raffey Cassidy je još dijete. Stoga, njezino će vrijeme tek doći. Glumački talent u kombinaciji s njezinim specifičnim izgledom, donijet će joj još zanimljvih uloga.

Svijet u kojem živimo je loš. Nitko to još nije tako dobro objasnio kao Hugh Laurie u Tomorrowlandu:

“Let’s imagine… if you glimpsed the future, you were frightened by what you saw, what would you do with that information? You would go to the politicians, captains of industry? And how would you convince them? Data? Facts? Good luck! The only facts they won’t challenge are the ones that keep the wheels greased and the dollars rolling in. But what if… what if there was a way of skipping the middle man and putting the critical news directly into everyone’s head? The probability of wide-spread annihilation kept going up. The only way to stop it was to show it, to scare people straight. Because what reasonable human being wouldn’t be galvanized by the potential destruction of everything they’ve ever known or loved? To save civilization, I would show its collapse. How do you think this vision was received? How do you think people responded to the prospect of imminent doom? They gobbled it up like a chocolate eclair! They didn’t fear their demise, they re-packaged it. It could be enjoyed as video-games, as TV shows, books, movies, the entire world wholeheartedly embraced the apocalypse and sprinting towards it with gleeful abandon. Meanwhile your earth was crumbling all around you. You’ve got simultaneous epidemics of obesity and starvation. Explain that one! Bees and butterflies start to disappear, the glaciers melt, algae blooms. All around you the coal mine canaries are dropping dead and you won’t take the hint! In every moment there’s the possibility of a better future, but you people won’t believe it. And because you won’t believe it you won’t do what is necessary to make it a reality. They dwell on this terrible future and you resign yourselves to it for one reason, because that future doesn’t ask anything of you today. So yes, we saw the iceberg and warned the Titanic. But you all just steered for it anyway full steam ahead. Why? Because you want to sink! You gave up! It’s not the monitor’s fault, that’s yours.”

Foto: disneycruiselineblog.com