Recenzija filma THE MAZE RUNNER 1: Radoznalost ubija mačku… Koja ima 9 života!

The maze runner je možda zanimljiv, ali je toliko kontradiktoran i nelogičan. Definitivno lošiji od Hunger gamesa, ali uvjerljivo bolji od Divergent serijala.

The maze runner još je jedna u nizu knjiga koju je uništio film. Teško je napraviti dobar film o izmišljenom svijetu jer mi u svemu tražimo logiku. U centru labirinta, zatočeno je nekoliko desetaka “dječaka”. Događanje počinje kada im je stigao Thomas, ujedno i glavni glumac filma. Ne sjećajući se ničega osim svog imena, uskoro doznaje da su svi na isti način došli u labirint – probudili su se u liftu koji ih je ostavio među ostalim dječacima. Dječaci žive složno, svaki ima svoje zaduženje i sistem koji funkcionira. Netko se bavi poljoprivredom, netko gradnjom, netko proučava labirint… Nakon tri godine života tamo, nisu našli način kako izaći iz labirinta. Probali su sve, kažu. Naravno, u labirintu se nalaze nekakvi biomehanički pauci koji napadaju noću. Zašto je Thomas stavljen tamo baš 3 godine nakon početka “projekta”? Koja je svrha njihovog boravka tamo, nije objašnjeno. Kako uspjevaju živjeti u takvoj slozi, ne zna se. Nadobudni Thomas pokvari sve što su utemeljili i onda kreće uvod u nekakvo objašnjenje. Nekolicina ih umre, o ostalima doznamo više u idućem nastavku filma. Da nisam greškom pogledala prvo drugi dio, vjerojatno ga na temelju prvog djela nebih ni pogledala.

Glumačka ekipa je mlada, ali kvalitetna. Film je poprimio odličnu medijsku pažnju tako da i glumci primjećeni. Opravdano. Riječ je o ljudima u usponu i na dobrom su putu: Dylan O`Brien, Thomas Brodie-Sangster, Will Poulter… Nije potrebno nikoga isticati posebno.

Uglavnom, The maze runner je razvikan više nego što je potrebno jer stvarno nije ni po čemu bolji od filmova sličnog žanra. Čak je lošiji, rekla bih. Posljednjih godina snimljeno je puno filmova slične tematike. Stoga, ako ste fan takvih filmova, The maze runner si ostavite za pred kraj liste.

Foto: dorkshelf.com, www.playbuzz.com.