Recenzija filma Pitch perfect 2: Kokoši

Staviš desetak kokoši u kokošinjac i psa među njih da se preplaše – Pitch perfect.

Imate Becu, koja se ni po čemu ne ističe, a glavni je lik filma. Logično. Zatim Chloe – drama queen. Užasno iritantan lik, razmažena i osjetljiva. Fat Amy – neiskompleksirana pretila osoba čiji su sarkazam i šale jedini zabavan dio filma. Emily – nebitan lik ubačen u drugi dio filma kako bi film dobio smisao. (?!) Lilly – u filmu progovori 5 rečenica koje nitko ne čuje. Međutim, kad pjeva sve 5. Opet logično. Cynthia Rose – najbolji glas, bez sumnje. Ali zašto bi ona samo dobro pjevala? Gay je i želi Stacie. Stacy je zgodna i to je u filmu bitnije od njenog glasa. Flo je glupa. Ne znam zašto su je ubacili uopće u drugi dio filma.

Sad zamislite kako to izgleda kad se sve one nađu na jednom mjestu. A kroz cijeli film su skupa!

Dečki nisu toliko izdramatizirani.

Razina vrištanja, kompliciranja, dramatiziranja, girly gluposti u filmu, iznad je prihvatljivog. Pitch perfect razočarao je na više razina. Prvi dio bio je relativno ok. Složili su tim koji se bavi acapella pjevanjem. Uz malo drame, ljubavnih zavrzlama i spajanja različitih karaktera, napravljen je film koji je malo drukčiji od ostalih. Ne kvalitetom, samo tematikom. Onda je drugi dio došao u kina. Odmah sam na početku filma ostala šokirana pretjerivanjem i nerealnom situacijom koja je obilježila radnju.

Njemačka grupa protiv koje su se natjecali je odlična, ali njihov talent je neprimjetan pored toliko lošeg scenarija i načina snimanja.

Ne znam više što napisati. Previše je lošeg pretjerivanja. Pitch perfect jednostavno je loše napravljen film. Ako niste pogledali drugi dio, ne trebate. Ako niste ni prvi, super. Ne trebate ni to.

Foto: www.scenesisters.com, www.ew.com