Razmišljam naglas: Večeras me dobri ljudi nemojte ništa pitati

Misli me vrlo često odnose u neka prošla vremena, u neke prošle dane, u neke prošle godine, u neke prošle događaje…

Vrlo često upravo pjesme su „krive“ za takva razmišljanja. Baš kao što kažu da za vrijeme njihove reprodukcije, u tih par minuta prevrtiš nekoliko godina života. Istina, doista istina. Ili te ponese instrumental ili riječi ili sve u kompletu.

Ova Škorina posebno dira u srce, izaziva poseban osjećaj. Iz kojeg god dijela Hrvatske bili ona zna doprijeti do svakoga, pa je tako i do mene…

Razmišljanje je moje danas vrlo kratko. No ponekad je tišina ona koja kaže više od riječi. Tek nekoliko stihova koji mi sada glavom lete i do sljedećeg vas razmišljanja pozdravljam svijete.

Večeras me dobri ljudi nemojte ništa pitati

Samo me pustite da u mislima mogu mirno skitati…

Suze mi pune oči, sjećanja odlaze daleko

Tamo gdje me čekao netko…

Kamo su nestali ti dani, zašto su ostali iza mene

I cijelog me života prate kao tužne sjene…

Želim ići dalje, moram ići dalje,

I uz pjesmu Škorinu, netko kao da mi poruku pošalje:

 „Večeras me dobri ljudi nemojte ništa pitati

Neka suze tiho teku pa će manje boljeti“

I što mi drugo preostaje nego suzu pustiti, dušu olakšati

i pjesmu do kraja poslušati.

---

Slika: arhiva