Vijesti

Razmišljam naglas: Bogati u jednostavnoj odjeći

Ovih proteklih dana, mjeseci gotovo svaki tjedan u nekoj župi sakramenat krizme. Sjećam se kada sam ja bila na mjestu tih mladih krizmanika. Ima toga već podosta, ali malo se toga (nažalost) promijenilo. Svaka čast župama, bolje rečeno župnicima koji su učinili promjene, a samim time postali i izuzetak. No, takvih je, pogotovo na selu i općenito manjim mjestima, jako malo.


Što se same duhovne priprave tiče o tome ne mogu previše suditi jer nisam te struke, ali onako laički gledajući rekla bih da su priprave gotovo svuda podjednake. Cijele te godine moraš na misu, jednom tjednom kateheza u crkvi, pripreme i na redovitim satovima vjeronauka…

No, jedna stvar mi iz godine u godinu bode oči… odjeća! Masu ljudi i sama znam koji se za glavu hvataju kad se taj dan bliži „Ajoj što i kako na sebe obući da nije prejednostavno jer ipak će ostali biti sređeni!“ I što se onda ne mali broj puta događa? Baš za taj poseban i rekla bih sveti dan dođu u crkvu i stanu pred biskupa kao da izlaze na pozornicu uslijed nastupa neke estradne pjevačice. Kod muških je to vrlo malo vjerojatno, ali ženski dio krizmanika?! Ne pričam samo o tim mladim djevojkama nego i o kumama. Pa naravno, tko može utjecati na odjeću ako ne roditelji i kumovi, pozitivno ili negativno.

Sjećam se svoje krizme…cijeli se obred odvijao vani na otvorenom. Bilo je sunčano, ali puhalo, najprije slabije, a onda i jače. Nekoliko djevojaka bilo je u lepršavim haljinicama koje bi se podizale svaki put kada bi vjetar pokazao svoje lice. Vjetar lice, a one…da.

Pitam ja sebe, a i vas, što je bit svakog sakramenta, pa tako i krizme? Odjeća? Šminka? Štikle? Masu ljudi da pitaš „Što je uopće krizma?“, zinuli bi i ne bi znali što bi ti rekli, a uglavnom „E pa tad s kumom ideš pred biskupa, prekriži te i možeš se ženit.“

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Izvor: Župa Kompolje

Eh, nije to samo kada je krizma u pitanju, nego i pričest, ali koliko mi se čini (bar župe koje ja znam) već poduže vrijeme imaju (ili posuđuju) haljinice jednake za sve ( i dječake i djevojčice). Tako su župnici mnogih župa u gradovima, a tek ponegdje na selima, počeli primjenjivati isti „režim“ i za krizmanike. Riječi jednog župnika koje su mi u pravi trenutak pale na pamet: “Doma na fešti imaj što hoćeš, ali za vrijeme obreda u crkvi, svi kao jedan.”

Pozdravljam taj čin! Baš zbog tih nakaradnosti koje pojedinci rade od sakramenata, ali i zbog osjećaja manje vrijednosti za one koji su u jeftinijoj i skromnijoj odjeći.

Eto, na sve ovo potakla me fotografija krizmanika iz župa Kompolje i Brlog. Župnik don Kaćunko očito je s Božjom misijom poslan baš u ta mala lička sela. Neka bude i ostalim župama na uzor, a vi budući krizmanici, pričenici i primatelji bilo kojeg sakramenta, koji niste te sreće da ste u takvoj župi, imajte na umi da za primanje istog nije bitno što imaš na sebi, nego ono u sebi. To je jedino bitno!


 

Foto: Župa Kompolje

Dio si dobrog društva na Lika Clubu, a htio bi kupiti i zanimljive proizvode? Posteri, majice, suveniri, magazini, hrana i kozmetika – u novoj ličkoj web trgovini koja ima preko 300 atraktivnih artikala! Otvori ju na linku PLITVICE SHOP i nešto iz bogatog asortimana naruči na svoju kućnu adresu. Dobrodošao!

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close