Kolumne

Razmišljam naglas: Druga majka uvijek mi je bila baka

Svoje današnje razmišljanje posvećujem svojoj baki. Znam sad ćete već pomisliti kojoj baki, a ja ću vam samo reći: onoj s kojom sam živjela pod istim krovom, onoj koja je noći bdjela uz mene kada sam bila bolesna, onoj koja mi je kuhala čaj ili kavu kada bi dugo u noć sjedila i učila, onoj koja se kraj mene smijala i plakala, onoj koja je sa mnom dijelila sve lijepe i ružne trenutke, onoj koja mi je bila druga majka.

Ako sretneš moju baku,
Negdje samu na sokaku,
Ti joj priđi srca laka,
Kao da je tvoja baka.

Eh, da, sad znate o kojoj baki danas pričam. Ma i ona sama uvijek je znala reći „pa normalno da ja svu svoju nučad jednako volim, ali ona čeljad s kom sam pod istim krovom, tila ili ne, nekako mi je privrženija.“ To je tako normalno, a isto tako i stav mene, baš kao i sve te unučadi prema toj baki u usporedbi s onom s kojom ne živimo.

Ja nisam imala baku pod istim krovom sve do one 92-e kada sam ostala bez majke. Od toga trenutka baka je bila i baka i majka. Iako je mnogo puta sama znala reći „jes ja tu, ali mama je mama“. Ona je sve ove godine odradila silan posao. Nije to bilo lako. U nekim od svojih prethodnih razmišljanja već sam je često spominjala, ali baš zato ovo današnje posvećujem samo njoj!

Sad je stara, već zamahnula 80 godina. Bolesna, zaboravna, ali jakog i snažnog srca. Često priča o svemu iz prošlosti, toga se najbolje sjeća pa se rado toga i prisjeća.

Pomozi joj, mali druže,
Jer je noge slabo služe,
A i oči slabo vide,
Pa mi baka slabo ide.

Vjera joj je uvijek bila najveća snaga, a odlazak u crkvu gotovo jedini izlazak među ljude. I danas je tako. No kad je se sjetim prije samo 20tak godina što je sve radila, da je mogla bok uz bok s mnogim mladim ljudima. Da ne ništa nego sa 60 godina ići polagati vozački. Jel možete zamisliti izraz lica mladih osamnaestogodišnjaka kada se pojavila u toj školi. Sjećam se i danas kako je noćima učila, čitala, ponavljala, ne bi li položila taj ispit. Najbolje je bilo kada je ispite prošla i trebalo odabrat instruktora, a ona rekla „ma meni je svejedno kod koga učila voziti“. Svi instruktori koji su tada bili prisutni nisu se htjeli odazvati jer su se bojali i sigurno mislili „tko će babu naučit vozi“, a onda su je dodijelili onom koji je toga dana bio odsutan, na bolovanju. Smijeh me hvata i sada kada se toga prisjećam, odnosno bake kada je to prepričavala kod kuće. Vožnju je bez imalo problema savladala. Znala je reći i dan danas to spomene „ajme dica oni instruktori se mene bojali, a vaj moj ča me učil vozit bil je ponosan na me kad sam od prve položila vozački. Nijedan ni znal da sam ja već vozila traktor, pa im sada eto babe i vožnje.“

Prepoznat ćeš moju baku,
I po hodu i koraku,
I po bijelog sijedoj kosi,
I po štapu što ga nosi.

Danas više ne vozi. Navozala se i navozila i mene i sestre po školama, sad po jednu, sad po drugu, pa nas prevozi u glazbenu, na folklore i zborove… Ništa njoj nije bilo teško. Nevjerojatna žena i ponosna sam i zahvalna Bogu što imam takvu baku jer mi je ogroman uzor i snaga u svladavanju bilo kakavih životnih poteškoća.

Kroz roj kola i auta,
Prevedi je preko puta,
Da u vrevi bučnog grada,
Moja baka ne nastrada.

Ne bih mogla zamisliti njezin život da je sada strpamo u dom. Ne osuđujem one koji to čine, niti itko to treba činiti jer ipak samo oni sami znaju zašto i dal mogu s njima i dal im mogu pružiti potrebnu skrb. O mojoj baki sada brine moja sestra, a da ona ne može, tu sam ja. Ne mogu zaboraviti što je sve činila za mene, ne bih imala srca niti bih ikome dopustila da je smjesti u dom. Dovoljno se žrtvovala kad je otišla sa sela i napustila dio sebe, dio onoga što je ispunjavalo njezin život, da bi je danas napustila i ostavila u stranom okruženju, među ljudima koji joj nisu ništa.

A kad baka dođe kući
Sretno će joj srce tući
O tebi će sva u sreći
Mnogo lijepa meni reći.

Svoje dane iz djetinjstva i mladosti uvijek ću pamtiti. I što kažu „Kad ti Bog nešto uzme, nešto ti i da“, a meni je dao takvu baku. Baku velikoga srca, baku kojoj sa suzom radosnicom u oku posvećujem ovo svoje današnje razmišljanje čija je tema prepoznatljiva već u samom naslovu. Sigurno sam i vama probudila sjećanja na vašu dragu baku. Bila živa ili ne, baka budi posebna sjećanja onima koji su imali sreće živjeti s njom ili je upoznati za života. Svatko je se na svoj način prisjeti. Ja evo ovo svoje današnje razmišljanje i uz stihove Ratka Zvrka koje citiram kroz cijeli tekst, sažimam u naslov te pjesme, u dvije riječi jer je u cjelosti posvećeno: Mojoj baki.


Foto: wikimedia commons

 

Želiš se uključiti u našu zajednicu i svakodnevno primati poruke s terena te se družiti s Ličankama i Ličanima? Ili si naš/a iz Ličko-senjske, pa odmah postaješ dio dobrog društva? :) Uključi se u Viber zajednicu klikom na linku Lika Club | Najčitanije 🔥

 

Komentari

Komentara

Oznake

Povezane objave

Back to top button
Close