RAZGOVOR SA ZLATNOM LEGENDOM MARTINOVIĆEM: “Rukomet nam nije bio posao već smo svi igrali iz ljubavi”

Osim što je bio na ponos gradu, Rukometni klub “Partizan” postao je ponosom tadašnje Jugoslavije zabilježivši jedan od prvih sportskih uspjeha za bivšu državu. Priču o klubu i njegovom uspjehu ispričao nam je lički zet Mladen Martinović, bivši igrač kluba s kojim je osvojio Kup europskih prvaka.

Mladen Martinović, rođeni Bjelovarčanin, bio je dijelom ispisivanja povijesti hrvatskog sporta. Mladen je igrao do 1976. godine za RK “Partizan”, a nakon toga je jednu sezonu prešao u RK  “Varteks” iz Varaždina. Svoju karijeru je nastavio u RK “Medveščak” s kojim je osvojio Kup Jugoslavije 1991. godine. Dok je igrao za Zagreb trener mu je bio Ivica Kostelić koji je nakon rukometa prešao na skijanje. Martin ima i jednu od najvažnijih i najčvršćih poveznica s Likom. Ovdje je pronašao ljubav i već se 25 godina rado vraća.

19. veljače 1972. RK “Partizan”, današnji RK “Bjelovar”, je ispisao povijest i postao europskim zlatnim rukometnim klubom te godine. Ono što mnogi nisu znali jest da je RK “Partizan” prvi osvojio jedno od većih odličja za hrvatsku naciju. Klub je osnovan 26. veljače 1955. godine i na taj dan Željko Seleš, tadašnji trener, svake godine okuplja svoje “zlatne” igrače u čast slavnom prvenstvu.

Polufinale se igralo protiv ruskog kluba “MAI” Moskva u Karlovcu s pobjedom od 7 razlike. Iako klub s odličnim rezultatima, mladi rukometaši nisu imali svoju dvoranu u kojoj su mogli trenirati, no to ih nije spriječilo da dođu do pobjede.

U to vrijeme smo bili među vodećim klubovima Europe. a nismo imali niti dvoranu nego smo najčešće igrali vani na asfaltu. Dvoranu smo dobili tek 1976. u Bjelovaru, a do tada smo igrali ili u Koprivnici ili u Karlovcu.

Finalna utakmica Kupa europskih prvaka se odigrala u Dortmundu protiv “Gummersbacha”. Poput ovogodišnjeg finala Svjetskog prvenstva u nogometu i tada su svi samo govorili o toj utakmici. Utakmica je završila rezultatom 19:14 za “Partizan”, te tako odvela naše rukometaše u sami vrh Europe.

Ja sam tada bio jako mlad igrač. imao sam samo 18 godina. Do finala sam igrao svaku utakmicu, no za to finale Seleš je izabrao staru ekipu pošto je za mene bilo još dosta vremena.

Nakon pobjede rukometaši su dobili i doček kakav zaslužuju.

Sjećam se da su nas ljudi dočekivali poput naših nogometaša. Naravno, ne u tolikom broju, ali za to vrijeme je bilo senzacionalno. Kada smo s autobusom prolazili pokraj maksimirskog stadiona Dinamo je igrao nogometnu utakmicu, a spiker je zaustavio utakmicu i pozvao sve navijače na južnu tribinu gdje su nas pozdravljali.

Osim osvojenog prvog mjesta na Kupu europskih prvaka 1972., Rukometni klub “Partizan” odmah je sljedeće godine osvojio drugo mjesto, iako s prepolovljenom ekipom.

Finale koje smo igrali 1973. godine nitko ne spominje, no po meni je možda i bilo značajnije jer smo igrali bez Hrvoja Horvata kojega nisu pustili iz JNA jer je odsluživao vojni rok. Osim toga, 1972. dogodila se stravična nesreća u kojoj smo ostali bez Vladimira Smiljanića Babure. Ekipa je bila prepolovljena i znatno oslabljena, no svejedno smo došli do finala.

Iako novčane motivacije nisu imali, svaku su utakmicu i trening odrađivali iz ljubavi.

Mi smo svi bili zaljubljenici u sport i najviše smo igrali iz ljubavi. Većini je rukomet bio hobi jer smo studirali. Trening je bio tri puta tjedno, a kako su se granice pomicale, tako smo i mi povećavali broj treninga. Danas mladi treniraju i do 5 sati dnevno, a možda i više. Svi smo mi imali tehniku, no ključ je bila u kondiciji.

Prema Martinu, kao posljedica napretka tehnologije, u današnje vrijeme mladima nedostaje motivacije da se uopće bave sportom.

Danas se mladim sportašima puno više plaća kako bi ih se motiviralo da se uopće bave sportom. U moje vrijeme nije bilo računala, interneta i sličnih stvari nego nam je sport bio glavna zanimacija. Na žalost rukomet generalno nije dovoljno financijski podržan, što se još više osjeti s oslabljenim gospodarstvom.

Popis igrača s Kupa europskih prvaka 1972. godine:

Mladen Martinović, Dragutin Matić, Marijan Jakšeković, Zvonko Jandroković, Željko Seleš, Boris Bradić, Hrvoje Horvat, Miroslav Pribanić, Željko Nimš, Albin Vidović, Nikola Hasan, Milan Usumović, Ivan Đuranec, Josip Pećina,  Miroslav Milinović, Nedjeljko Prodanić, Vjekoslav Šminderovac, Željko Jandroković, Vladimir Smiljanić

 

 

---

Foto: LIKACLUB