Prometni stručnjak: Najavljeni prosvjed motociklista je neodgovoran, sebičan i protiv nacionalnih interesa

LIKACLUB

“Premda je glavni problem sigurnosti motociklista kršenje prometnih propisa, posebice ograničenja brzine, a razmjerna cestarina, u usporedbi s automobilskom, slična kao u većini zemalja EU-a, treba podržati prosvjed motociklista, ali po građanskim standardima, nikako blokadom autocesta“, drži prometni stručnjak Željko Marušić, koji je za Autoportal napisao članak koji prenosimo u nastavku.


Prometni sustav vlasništvo je svih građana RH, radi njegove izgradnje i dostizanja standarda EU-a,u najvažnijem dijelu prometne infrastrukture, zadužili smo se za sljedeća pokoljenja. Udvostručenje turističkog prometa u posljednjih deset godina potvrdilo je kako je to bilo (premda je tijekom izgradnje velik dio sredstava završio ‘ispod stola’) najisplativije gospodarsko i društveno ulaganje u hrvatskoj povijesti.

Srećom, othrvali smo se namjerama neprocjenjivo štetne tzv. ‘monetizacije’, a što će i ova turistička sezona, premda se početkom ljeta nije očekivalo, biti rekordna, uvelike možemo zahvaliti kvalitetnom i dobro organiziranom prometu autocestama. Zbog ostalih gospodarskih problema i neracionalnosti u državnom sustavu, upravo nas turistička zarada, generirana autocestama, drži ‘iznad vode’, omogućuje isplate plaća, mirovina…

Stoga je krajnje neprihvatljivo da bilo koja skupina građana, ma koliko se osjećala zakinutom i ugroženom, neodgovorno i sebično blokira autoceste na štetu drugih i društva u cjelini. Podržavam zahtjeve obezvrijeđenih prosvjetnih i medicinskih djelatnima, ali ne bi bilo ni odgovorno, niti pošteno,, da oni, koji na cestovni sustav imaju pravo kao bilo tko drugi, krenu organizirano blokirati prometnice.

Ili da se na takvu mjeru odluče umirovljenici, koji su dovedeni na egzistencijski minimum, neki i ispod njega, pa počnu kružiti pješačkim prelazima ili da svojim rashodovanim voznim parkom dođu na naplatne kućice, s vrećicama najsitnijih kovanica, i pet po pet lipa, drhtavim rukama počnu davati novac za najkraću dionicu autoceste na tom pravcu.

Višekratno smo osuđivali metodu prosvjeda (ne utemeljenje) seljaka, taksista, a isto vrijedi i za motocikliste. Neodgovorno je višestruko štetno da bilo tko koristi svoju posebnost, koja mu olakšava blokiranje određenog nacionalnog dobra. Pohvalno je što se motociklisti brinu za vlastite interese, za povećanje sigurnosti, ali tri su stvari u njihovim namjerama jako sporne:

Prvo, ako žele prosvjedovati, najučinkovitije bi bilo da organizirano, najavljeno i poštujući građanske standarde, to naprave na prostoru ispred MMPI-ja, platou ispred zagrebačke ‘Kockice’, ili na Markovom trgu ispred Vlade, organizirano, poštujući zakonske i građanske norme, ali neka ostave prometnice na miru! Na njih nemaju ni manje, ali ni više prava od drugih.

Drugo: problem sigurnosti tretiraju krajnje površno i tendenciozno, dovodeći u pitanje razloge navođenja. Naime, od 1303. poginulih na hrvatskom asfaltu, tijekom 2015., 2016., 2017. i 2018., na motociklu i mopedu poginulo ih je 229, odnosno 17,6 posto. Uzme li se u obzir njihov udio u obujmu cestovnog prometu, temeljem ukupnog broja prijeđenih kilometara i prevezenih osoba (realno manji od dva posto), egzaktno, statistički proizlazi da je vožnja na motorizirano dvokotaču, ne 10 ili 20 posto, nego 10 ili 20 puta pogibeljnija!

A za to ni približno nije uzrok u manjkavim sigurnosnim značajkama naših prometnica, nego u svakodnevnom kršenju prometnih propisa. Dobro je poznato, da je praktički svaki motorist, svakodnevno (kad vozi), u brzinskom prekršaju (!), a česte su slalom vožnje, provlačenje između traka. Više smo puta sam iznosili problem zaštitnih ograda, koje su s donje strane previsoke, pa kad motociklist padne i velikom brzinom klizi po asfaltu, može se podvući pod ogradu te ga izmasakrira noseći stupić.

Tako je, krajem ožujka, na spojnoj dionici autoceste A3 sa zagrebačkom Ljubljanskom avenijom, poginuo policajac na motociklu. Ali, od 229 poginulih motociklista, u protekle četiri godine, samo ih je četiri (4) poginulo na HAC-ovim autocestama! Statistički 1,7 posto. Dakle, to ni približno nije prioritet, treba se fokusirati na poštivanje ograničenju brzine (čl. 53. i čl. 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), a još više prilagodbi brzine uvjetima na asfaltu, prema čl. 51. st. 1.

Neka motoristi, kad je sigurnost u pitanju, krenu od sebe. Kad je ograda u pitanju, nužna ulaganja treba temeljiti na statistici, isplativosti i poštivanju propisa. Još više zaštitna ograda ne odgovara tegljačima, svaki je može ‘probiti’ te praktički nema šanse da ograda, da je i trostruko čvršća, zaustavi zahuktali tegljač, koji je izgubio kontrolu.

Jasno, to bi se ulaganjem od jedno milijardu eura (ne kuna!) moglo riješiti, ali nikome ne pada na pamet, pa ni u Njemačkoj (tako je 1993., na Autobahnu kod Ingolstadta, poginuo Dražen Petrović) da radi kolosalne ograde na autocesti.

Naprosto, bilo bi to neracionalno i nerazumno rasipanje resursa. To se rješava striktnom kontrolom brzine (85 km/h), vremena za volanom (8+1 sat dnevno), a sve više i kontrolom korištenja mobitela u vožnju. Jedino što je zbilja za povećanje sigurnosti motociklista nužno da se više, u svrhu signalizacije, ne postavljaju skliske trake od kompozitne plastike. Treba ugrađivati, odnosno zamijeniti ih protukliznim (hrapavim), koje time imaju i bolja vibracijska upozoravajuća svojstva za sve sudionike u prometu. Veliki problem motorista je i pretjecanje među trakama, s desne strane, slalom vožnja. To nije (samo) njihov problem, nego jedan od velikih problema cestovnog prometa.

Treće, kad je cestarina u pitanja, netočna je teza da motocikl upola manje opterećuje prometnicu. Kad je masa u pitanju, za habanje i oštećenje strukture praktički je jednak (realno beznačajan) utjecaj i automobila i motocikala. Autocestu više uništava jedan 40-tonski tegljač nego 30 tisuća automobila (!), pa je praktički svejedno je li u pitanju osobni automobil ili motocikl.

A kad je trošenje prostornog resursa u pitanju, ako bi motociklisti striktno vozili kao u zapadnim zemljama EU-a, po sredini vozne trake, nikako među njima, motocikl angažira gotovo jednak prostor kao i automobil, jer, uz manje efektivne gabarite, traži veći sigurnosni prostor.

Dakle, možemo govoriti da je svim građanima cestarina preskupa, ali što bi se desilo da imamo jeftinu cestarinu (ona je i sada 10 do 20 posto niža nego u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj…, čijim turističkim standardima težimo), ili jeftine vinjete, tijekom udarnih ljetnih vikenda?!

Samo 5 ili 10 posto više opterećenja od onih koje smo imali proteklih udarnih vikenda, izazvao bi potpuni zastoj, krkljanac’, turisti bi se satima pržili na suncu, kolone bi bile u desecima kilometara, višestruke štete bile bi nesagledive.

Ali, u osnovi podržavam prosvjed motociklista, na kojem treba prvenstveno ukazati na važnost poštivanja prometnih propisa, posebice ograničenja brzine i pozivam ih da se, na zakonit, organiziran i građanski način okupe na trgu ispred ‘Kockice’ ili na Markovom trgu, a autoceste i ostale prometnice neka puste na miru!

One su ‘krvotok’ društva, omogućuju nam turistički i gospodarski prihod, služe svima. Zbog toga je i posebna odgovornost na policiji, da učinkovito spriječi bilo koga da zloupotrebljava prometnu infrastrukturu, radi partikularnih interesa, na štetu nacionalnih, piše Marušić za Autoportal.


Izvor: Željko Marušić | Foto: Pixabay

<script>

<script>

Komentari


X
facebook
Kliknite "Like" ako želite pratiti LikaClub.eu na Facebook-u