Projekt “Dodir civilizacija”: Karlovačka županija bogatija za četiri stara grada u Bosiljevu, Cetingradu, Josipdolu i Rakovici

Republika Hrvatska ustupila je na neograničeno vrijeme četiri stara grada općinama Karlovačke županije koji će biti dio  mreže dvoraca u okviru jedinstvenog projekta pod nazivom “Dodir civilizacija”. Ugovore s Ministarstvom za upravljanje državnom imovinom u srijedu su u Karlovcu potpisali načelnici općina Bosiljevo, Josipdol, Cetingrad i Rakovica.

Radi se o Starom gradu Modruš u Josipdolu, Starom gradu Drežniku u Rakovici, dvorcu Bosiljevo u istoimenoj općini te tvrđavi Cetin u Cetingradu. Projektom “Dodir civilizacija” povezuje se deset utvrda u Karlovačkoj županiji, a ishodište im je, u širem kontekstu, karlovačka Zvijezda, najstariji i središnji dio grada Karlovca, tzv. karlovačka tvrđava, izgrađena u 16. stoljeću kao renesansni fortifikacijski sustav karakterističnog šesterokrakog oblika. Njihovim povezivanjem sa starim gradovima Dubovcem, ogulinskim Kaštelom, Ozljem, Netretićem i Novigradom, uz značajna ulaganja stvorit će se nova turistička atrakcija Karlovačke županije, s posebnim naglaskom na povijesni značaj tih dvoraca i burgova, a posebno na dio povijesti povezane sa Zrinskima i Frankopanima, istaknuo je nakon potpisivanja ugovora župan Karlovačke županije Damir Jelić.

Prema njegovim riječima istina je da su dvorci zapušteni, a za njihovo uređenje i restauraciju trebat će uložiti 70-80 milijuna eura, od kojih će za obnovu nekih trebati i 20 godina. No, župan Jelić tvrdi kako nije riječ o “kukavičjem jajetu” države, iako nekima može tako izgledati, nego da je ovim potezom županija dobila “jaki vjetar u leđa” koji će “generirati strateške prednosti” županije. Dio sredstava, kako je rečeno nakon potpisivanja ugovora, povući će se iz europskih fondova.

Stari grad Drežnik

Karlovačka županija dobila je na korištenje zaista atraktivne stare građevine koji imaju zanimljivu povijest. Stari grad Drežnik utvrda je koja se nalazi na litici iznad strmog kanjona rijeke Korane na rubu naselja Drežnik Grad u općini Rakovica. Spominje se još 1185. godine. Kroz nekoliko sljedećih stoljeća bio je u vlasništvu više gospodara, među kojima su bili članovi obitelji Nelipića, Gisingovaca, Babonića, te od 1321. godine knezova Krčkih (kasnijih Frankopana), i to njihovog tržačkog ogranka. Utvrda je tijekom 16. stoljeća bila pod stalnom prijetnjom Turaka i godine 1592., Drežnik je pao u njihove ruke. Oslobođen je tek krajem 18. stoljeća, za vrijeme austrijsko-turskog rata (1788-1791. godine), poslije dvodnevne opsade i snažne topovske vatre austrijskih carskih postrojbi na čelu kojih je bio general Daniel Peharnik-Hotković. Utvrda Drežnik nepravilnog je četverokutnog oblika, kamenih zidina s dvije četverokutne i jednom okruglom kulom koja se nalazi sa sjeverne strane zdanja. Donedavno je bio skoro u potpunosti u ruševinama, ali je tijekom djelomične obnove okrugla kula u cijelosti zazidana, dok pojedini ostali ruševni dijelovi utvrde i dalje strše.

Modruška gradina – svjedok slavne prošlosti

Stari grad Modruš, ili Modruška gradina – kastrum, u blizini Josipdola također je građevina iz frankopanskih vremena. Bio je trgovačko, političko, kulturno i duhovno središte srednjovjekovne Hrvatske. Pohodili su ga kraljevi i plemići srednje Europe. Na 670 metara nadmorske visine, ili 90 metara od podnožja, nalaze se ostaci utvrde zvane Tržan ili Tržan-grad, Širingrad koja je sagrađena na živoj stijeni, vrhu čunjastog i strmog brijega, zbog čega je bio gotovo neosvojiv. Osmanlijskim napadom 1494. godine, naselje Modruš, podno utvrde uništeno je i nikad nije obnovljeno, a danas i nema vidljivih tragova naselju. Utvrda Tržan na vrhu, služila je kao vojna granica sve dok je postojala prijetnja od invazije Turskih osvajača, nakon čega je napuštena. Ne postoje podaci da je ikada bila osvojena. Danas su samo ostaci utvrde svjedoci njene slavne prošlosti. Grad inače ima i stariju povijest. Prema zapisima modruškog župnika Antona Kregara iz 1850. godine, Modruš je bio rimski grad Marusium koga su utemeljili Grci nekoliko stoljeća prije. Tu se nalazio prapovijesni put, a kasnije i rimska cesta koja je spajala Senj i Sisak. Danas je trasa te ceste poznata kao Jozefinska cesta građena 1774.-1778. godine. Modruška je županija krajem 11. i početkom 12. stoljeća obuhvaćala prostor sjeverno i istočno od Male i Velike Kapele, na jugu do Plitvica i uz tokove Korane, Mrežnice i Dobre do Kupe. Prvi puta se u dokumentiranom obliku spominje 1163. godine u ispravi kralja Stjepana koja se odnosi na teritorijalna prava splitske crkve. Drugo spominjanje Modruša je u ispravi kojom je Bela Treći 1193. poklonio Modruš kao leno Krčkom knezu Bartolu. Navodno je ta darovnica krivotvorina – što su utvrdili mađarski povjesničari. Unatoč tome Modruš je bio u rukama budućih Krčkih knezova već početkom 13. stoljeća.

Dvorac Bosiljevo – posljednje utočište Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog

Stara bosiljevska utvrda smještena je na stijeni koja se sa sjeveroistočne strane strmo ruši do malog izvora iz kojeg teče potočić kroz ravnicu do svog ponora ispod sela Korenići. Nekada je tu bilo i veliko jezero koje je danas samo močvara. Oko dvorca se nalazi sačuvani park koji je od 1974. godine zaštićeni spomenik hortikulturalne arhitekture. Najstariji dio utvrde Bosiljevo, koja je s vremenom značajno mijenjala svoju tlocrtnu sliku je dio izgrađen na strmoj kamenoj stijeni ispod koje izvire potok. Tu je smještena trokatna četverokutna branič-kula, koja je i najveća i najstarija, te je bila sve vrijeme glavna fortifikacijska građevina. Brojni naraštaji obitelji Frankopan su više od dva stoljeća vladali i živjeli u Bosiljevu, a uredili su ga tako da bude lijep dvorac dostojan njihova ugleda i časti sve do kobnog 30. travnja 1671. godine kada posljednjom vlasniku Franu Krstu Frankopanu i njegovom svaku svakom Petru Zrinskom odsjekoše glave u Bečkom Novom Mjestu. Njegovom smrću završila je loza Frankopana. Tada nastaje prekretnica za bosiljevački kraj kao i za ostale posjede u vlasništvu Zrinskih i Frankopana budući da su sva imanja konfiscirana te stavljena na milost i nemilost upraviteljima.Slava i bogatstvo te utvrde i dvorca vidljivi su i po popisu njihove razgrabljene imovine te opljačkanim dobrima od strane carske vojske iz Karlovca pod zapovjedništvom Johanna Josepha Herbersteina. Zna se da je samo barun Sauer, podgeneral karlovački, iz Bosiljeva odnio pravu malu oružanu dragocjenih primjeraka starog oružja, 500 dragocjenih knjiga, mnogo koža zlatom obrubljenih i opšivenih, lijepih šatora, prekrasnog pokućstva, predmeta od slonove kosti i srebra, uvezenih iz Venecije i iz drugih europskih obrtničkih središta, stari novac, kočije (samo je jedna zlatom urešena vrijedila 500 škuda) i drugih dragocjenosti.

Stari grad Cetin – grad s najviše nepoznanica

Tvrđava Cetin ili Stari grad Cetin nalazi se pet kilometara južno od Cetingrada, iznad naselja Podcetina. Nije poznato tko ju je sagradio, kada je sagrađena ni po kojim kriterijima je odabrana lokacija. Rimski natpisi na kamenim pločama (koje su vjerojatno završile u bečkom muzeju) su dokaz da su Cetinom nekad davno vladali Rimljani, odnosno da je Cetin tada postojao. Župa Svih svetih u Cetinu prvi puta se spominje 1334. godine. Kralj Žigmund Luksemburški godine 1387. u znak zahvalnosti darovao je Cetin i još neke posjede knezu Ivanu Krčkom. Srednji vijek bio je razdoblje najvećeg procvata Cetina. Pokraj velebne tvrđave, najveće na širem području tadašnje središnje Hrvatske, nalazili su se franjevački samostan i nekoliko crkava. U to vrijeme Cetin je bio u posjedu Frankopana. U 15. stoljeću nastao je njihov ogranak, poznat pod nazivom Frankopani Cetinski. Ivan Frankopan Cetinski poginuo je u Bici na Krbavskom polju, brat Grgur i sin Franjo Frankopan postali su nadbiskupi. S njima je ogranak izumro, a Cetin je prešao u ruke Frankopana Slunjskih.

 

---

Foto: Gordana Markušić (za The Plitvice Times)