Karijera

Priručnik za izvještavanje o znanosti – alat za borbu činjenicama protiv pseudoznanosti

SADRŽI BITNA PRAVILA

Kako novinari mogu pronaći uistinu stručne izvore? Kako bi trebali provjeriti svoje izvore i uvjeriti se da imaju odgovarajuće znanje? Koji je najbolji način za predstavljanje suprotnih stajališta? – odgovore na ova pitanja u svome je priručniku „Kako pratiti znanost u medijima“ dala novinarka Jutarnjeg lista Tanja Rudež, u sklopu projekta koji je financiralo Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP).


Posljednjih godina u hrvatskim medijima sve je izraženija potreba za praćenjem tema u čijoj je osnovi znanost. Pandemija covida-19, potresi i ubrzavanje klimatskih promjena samo su neke od tema koje su se nametnule te još jednom pokazale kako je u redakcijama važno imati znanstvene novinare. Budući da većina hrvatskih medija nema ili ne može zaposliti isključivo znanstvene novinare, odlučila sam napisati ovoj priručnik kako bih kolegama pomogla u praćenju neke znanstvene teme ili vođenju razgovora sa znanstvenicima – komentira autorica priručnika.

Dodaje da se znanstveni novinari suočavaju sa sve većom potrebom za prenošenjem činjenično točnih informacija različitim tehnikama pripovijedanja kako bi dotakli i racionalnu i emocionalnu stranu svoje publike. Usto, informaciju moraju prenijeti na način koji laička publika može razumjeti, pojednostavljujući složene ideje i znanstveni žargon bez gubitka točnosti. Kako uspjeti u tome autorica priručnika pojašnjava kroz osobno iskustvo, iskustva kolega znanstvenih novinara, ali i savjete globalno priznatih znanstvenika koje prenosi u priručniku.

„I novinari i znanstvenici pišu članke, pri čemu novinarski članak počinje najvažnijom informacijom, a kod znanstvenog je obrnuto. Stoga možete ići ravno na zadnji odjeljak da vidite o čemu se radi u znanstvenom radu. Ako imate vremena, pročitajte rad više puta jer ćete sa svakim novim čitanjem produbiti svoje razumijevanje. „Proguglajte” i provjerite jesu li druge studije objavljene na ovu temu i jesu li autori ikada iznijeli kontroverzne ili neopravdane tvrdnje novinarima“ – samo je isječak iz savjeta Tanje Rudež za kolege koje se bave znanstvenim novinarstvom.

I za specijaliste i za opće izvjestitelje donosi nekoliko bitnih pravila:

  1. Vi ste most između svijeta znanosti i vaše zajednice. A šira javnost ne mora znati koliko i znanstvenici. Stoga morate oblikovati relevantne dijelove nekog znanstvenog otkrića u riječi koje vaša publika može razumjeti.
  2. Ne morate sami razumjeti cjelinu bilo kojeg područja znanosti, ali ne smijete pisati ništa što ne razumijete. Ako napišete nešto što ne razumijete, riskirate pogreške.
  3. Iako je cilj znanstvenika preciznost, a cilj novinara jednostavnost, ne bi trebalo biti međusobnog sukoba. Uložite trud kako biste precizne znanstvene detalje točno pojasnili jednostavnim terminima.
  4. Brojne spoznaje iz znanosti i tehnologije nalaze primjenu u svakodnevnom životu. Za svaku priču, morate se zapitati: „Kako će to utjecati na moje čitatelje, slušatelje ili gledate i život općenito?“
  5. Neke područja znanosti, poput astronomije, nemaju utjecaja na naš svakodnevni život, ali su ljudima jako zanimljiva.
  6. Uvijek morate biti točni. Znanost je izgrađena na točnosti.
  7. Vaši čitatelji ili slušatelji obično vjeruju znanosti. Često, u područjima poput medicine, njihovi životi mogu ovisiti o tome. Ne biste ih trebali uznemiravati senzacionalističkim objavama koje možda nisu istinite.

Znanstvena novinarka pojašnjava u priručniku i zašto se u toj vrsti novinarstva ponekad odstupa od „svetog pravila“ da treba imati obje strane neke priče. Dobre znanstvene priče, kaže, ne donose obje strane rasprave kada je samo jedna točna: ne uključuju kreacioniste u priči o evoluciji, klimatske skeptike u priči o klimatskim promjenama ili aktiviste antivakserskog pokreta u priči o cjepivima.

Ističe kako je pandemija uvelike utjecala na način publiciranja rezultata istraživanja: umjesto da prođu uobičajeni proces znanstvene i anonimne recenzije (peer review), koji u vodećim časopisima može potrajati i godinu ili dvije, pa onda budu dostupne javnosti, znanstvene studije najprije su, kao tzv. preprinti, objavljivane u repozitorijima ili poslužiteljima koji su uglavnom bili dostupni svima. Onda su te studije stizale u medije koji su ih tumačili na različite načine, a i sami znanstvenici često su o rezultatima istraživanjima raspravljali na društvenim mrežama. Sve to utjecalo je na stvaranje javnog mnijenja pa čak i na bujanje teorija zavjera.

Ovakve su teme, piše li se o njima nestručno, pravi rasadnik dezinformacije. Kad bismo priručnik, koji je DZNAP financirao u cilju promicanja odgovornog autorstva, morali svesti na jednu rečenicu, možda bi najbolje bilo citirati autoricu kad kaže: “Skepsa je osnova znanosti pa tako i znanstvenog novinarstva” – prokomentirala je predsjednica DZNAP-a Valentina Wiesner.

DZNAP upozorava i na iskustva autorice s kršenjem autorskih prava krađom cijelih tekstova bez njezina potpisa, a nakon uvođenja pretplate na online izdanja, i “kanibaliziranja“ tekstova, prenošenjem dijelova ili cijelog teksta uz naznačeni link na izvor, ali i zanemarivu čitanost zaključanog teksta u odnosu na prenesene dijelove.

DZNAP je u siječnju 2023. ponovo objavio Poziv za prijavu projekata za poticanje novinarskih autorskih prava u Hrvatskoj, koji je otvoren do 1. studenoga 2023. Autorima projekata na raspolaganju je ukupno 15.000 eura, a pojedinačni projekti financiraju se u iznosu od 400 do 3000 eura. Natječaj se financira iz DZNAP-ova Fonda za poticanje novinarskog autorskog stvaralaštva pretežno nekomercijalne naravi.

Cijeli je priručnik dostupan na LINKU.

 

Izvor: PROMO | Foto: Jurica Galoic/PIXSELL

likaclub icon Čitaj najbolje ličke vijesti. Skini aplikaciju Lika app.


Oznake
Back to top button
Close